2026-04-23 Do sada pročitan 14 puta

- Pravoslavna crkva u Pakracu je predivno obnovljena – govori mi Željka Lipovski, predsjednica astronomskog društva „Kumova slama“ iz Daruvara dok u parku stojimo kraj dva teleskopa za promatranje Sunca – trebali biste ju otići pogledati.

- Izvrsna ideja, hvala vam – odgovaram i već u glavi pravim plan za popodnevni izlet.

- Pogledajte i novootkrivene iskopine iz rimskog doba, u samom centru.

- Oh, naravno – odgovaram. Nema mi jačeg motivacijskog mamca od rimskih ostataka! Još malo gledam sunčeve pjege i protuberance čudeći se kako brzo izbijaju i do visina od nekoliko desetaka tisuća kilometara! Moje uvjerenje da te pojave traju danima nestaje nakon petnaest minuta koliko traje prva koju gledam! Fascinantno.

U Daruvar dolazim nekoliko dana ranije na poziv Antuna Boroša zvanog Toni, jednog od organizatora manifestacije „10 dana astronomije“, možda najvećeg astronomskog događaja u Hrvatskog. U jednom od razgovora mi otkriva kako su počeli s nekoliko dana, ali zbog velikog interesa i predavača i posjetitelja brzo dolaze na deset dana! Ovo je moj drugo sudjelovanje, nakon točno deset godina. Prema planu, držim zajedničko predavanje za njihove dvije srednje škole te u sedmom razredu jedne osnovne škole. Sa srednjoškolcima nemam problem, ali imam tremu pred nastup u osnovnoj školi! Nikada nisam predavao u osnovnjaku! Tog četvrtka predvečer, pred nekih pedesetak slušatelja držim predavanje „Zašto bi nas Venera trebala zanimati više od Marsa“ i pokušavam slušateljima objasniti zašto je teraformiranje Marsa u startu izgubljen posao.

U petak nam Paula Vulić u sklopu svog predavanja „Čudovišta u srcu galaksija: fizika aktivnih galaktičkih jezgri“ priča o masivnim, ma kaj masivnim, ekstra masivnim crnim rupama u središtima galaksija i o ogromnim izbojima u spektru radiovalova koji se mogu prostirati i više od milijun svjetlosnih godina. U subotu, pak, slušam doktoricu Vernesu Smolčić, profesoricu na PMF-u u Zagrebu koja nam, pod naslovom „Velike svemirske debeljuce, malci svih oblika i ono što ne vidimo: oblici tijela i tamna tvar u Svemiru“ govori zašto su mali svemirski objekti nepravilna oblika, a oni veliki kuglastog i da tamna tvar nije crna nego prozirna, a o njenom postojanju znamo iz ponašanja zvijezda i galaksija. Na žalost, propuštam predavanja s početka manifestacije, naprosto ne mogu odvojiti deset dana! Prije i poslije predavanja, ispred Hrvatskog doma, Martin Vujić vodi promatranje Mjeseca i Jupitera s njegovim satelitima i znatiželjnicima objašnjava što vide. Nema čovjek često priliku gledati u te svemirske dubine.

Subota mi je slobodan dan te nakon šetnje daruvarskim parkom i druženja s astronomima i ljubiteljima astronomije odlazim po Dragicu i krećem put Pakraca. Moji prvi susreti s Pakracem datiraju iz kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća odlazeći u posjete djedu Dušanu koji se nakon umirovljenja seli tamo. Jednom tinejdžeru Pakrac je u to vrijeme totalno nezanimljiv grad te prestajem odlaziti i ta slika o njemu ostaje do današnjih dana. 

Tih dvadesetak kilometara do Pakraca Dragica i ja svladavamo „u jednom dahu“. Vrlo brzo pronalazim pravoslavnu crkvu – izvana je očito da je nedavno obnovljena. U hladovini nedaleko crkve parkiram Dragicu i odlazim u crkvu. Da, Željka ima pravo! Crkva je stvarno dobro obnovljena. Nema tu puno glamura, nema sjaja i raskoši, ali ima jedne ugodne umjerenosti, sklada i ljepote. Po mom mišljenu, baš onakva kakva bi svaka crkva, neovisno čija, trebala biti – da kroz sklad slavi Boga, a ne kroz sjaj i raskoš ovozemaljsko materijalno bogatstvo. Na izlasku ostavljam nekoliko kovanica i palim voštanicu. Nisam vjernik, naprosto za spomen dragim osobama kojih više nema.

Kava u obližnjoj birtiji pa pogled na starorimske ostatke u centru Pakraca. Nikakve informacije o čemu se radi. Ali bacam pogled i na sam centar grada i priznajem si – to nije onaj Pakrac iz vremena mog djeda Dušana.

Sjedam na Dragicu i krećem put Daruvara. Nakon nekoliko kilometara shvaćam da to nije cesta kojom sam došao. I kaj sad? Ništ'! Najveća sreća motorista je suha cesta i pun rezervoar! A to imam. Ubrzo mi jedan putokaz otkriva da sam na cesti za Požegu ali hrabro grabim dalje. Prolazim putokaz i skretanje za Zvečevo i Voćin i nastavljam. Nekada davno tvrtka Rade Končar u Zvečevu ima odmaralište za svoje radnike – nešto nezamislivo u današnje vrijeme. Na žalost, odmaralište biva uništeno tijekom rata. Nakon nekoliko kilometara shvaćam da ću se u Požegi morati okrenuti i vratiti istim putem nazad. Zaustavljam se i krećem nazad. No kod odvojka za Zvečevo i Voćin skrećem prema Zvečevu. Vozim cestom koja prati korito, u biti kanjon rječice Trešnjevice. Odjednom, s lijeve strane proširenje sa čudnim geološkim formacijama! Šesterokutni stupovi! Zaustavljam se, čitam info ploču: Geološki spomenik prirode Rupnica. Šesterokutni stupovi nastaju sporim hlađenjem lave. Slikam i nastavljam dalje. Moje izlet do Pakraca se oduljio. Zvečevo nisam našao, kroz Voćin samo prolazim – kasnije doznajem da je tamo izvrstan muzej geološke povijesti tog kraja i na kraju dolazim u Slatinu. Tražim putokaz prema Daruvaru, bilo čemu na zapadu. U kasnopopodnevne sate dolazim u Daruvar, parkiram Dragicu i odlazim na predavanje doktorice Varnese. Umjesto četrdesetak kilometara, ispalo je nešto više od 160! Eh, kada imate motor….

A sada te, dragi moj prijatelju, prepuštam maloj galeriji s ovog izleta u Daruvar.

Dragica spremna za put u Daruvar.

Dvorac Janković. Očuvan i obnovljen sa zavidnim vinskim podrumom.

Na ručku u Queenu: Martin Vujić, Antun Boroš i Zoran Radanović. Ja sam iza mobitela.

Ja u elementu!

Martin kraj svog teleskopa vodi promatranje Mjeseca i Jupitera. Foto: AD Kumova slama.

Paula Vulić. Foto: AD Kumova slama.

Vernesa Smolčić. Foto: AD Kumova slama.

Promatram Sunce. Teleskop u prvom planu je za promatranje sunčevih pjega, a u drugom za promatranje protuberanci – sunčevih baklji.

Kraj teleskopa.

Klinci promatraju Sunce, a Toni i Martin im objašnjavaju što vide.

Ručak u Little Italy. Nekako ispada da tamo samo jedem, ali nije baš. Ako elite dobro jesti, svakako predlažem ili Queen ili Little Italy. Željko Čubrilović, ja, Toni i Martin.

U daruvarskom parku na javnom promatranju Sunca. Prof. Zdravko Sikora, Dr. sci. Vernesa Smolčić, Mak Bosanac, ja, Antun Boroš, Martin Vujić i Aleksandar Borojević (čuči). Foto: AD Kumova slama.

Pravoslavna crkva u Pakracu

Ikonostas

Starorimski ostaci u centru Pakraca.

Centar Pakraca.

Geološki spomenik prirode Rupnica

Šesterokutni stupovi nastali sporim hlađenjem lave.

Stupovi izbliza.

Povratak kući

Mapa izleta. Krajolici su predivni, cesta fantastična!