VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic
Onog trenutka kada odbacimo ciljeve i počnemo lutati, život dobiva smisao.

Festival balona na vrući zrak

2024-08-29 Do sada pročitan 1106 puta

Galerija je ispod teksta!

U pola šest ujutro još uvijek mi nije jasna struktura događanja. Festival? Natjecanje? Tko? Kada? Gdje? Nakon muvanja po letilištu, telefonskog poziva i sms-a s lokacijom te trčanja nekih kilometar i pol, na nekoj livadi nalazim balon u čiju sam posadu, večer prije, upao pukim slučajem. Upravo ga s ventilatorom pune zrakom. Tek kada se napuhnuo do pola, pilot pali plamenike i počinje ga puniti vrućim zrakom. Temperatura unutar balona dosiže nekih sto stupnjeva Celzija! Kod nekih balona i do sto i pedeset! Što je temperatura viša, veća je i nosivost.

Nakon što se uspravio, u košaru prvo ulazi pilot, pa ja, i na kraju sudac kojem član zemaljske posade dodaje smotan veliki platneni križ, ciljni marker. Pilot pali plamenike koji uz buku pune balon vrućim zrakom i mi se odljepljujemo od tla! Lagani sjeverac nas, preko još uspavanih kuća, nosi prema jezeru, u biti velikom proširenju Drave koje služi kao akumulacija za hidrocentralu nekih desetak kilometara nizvodno. Možda smo na pedesetak metara visine i u potpunoj tišini glatko klizimo preko naselja. E, to ne možete niti s jednom drugom letjelicom! Polako i u tišini, koju povremeno prekida ono „disanje kitova“ – paljenje plamenika čime pilot povremeno ubacuje novi vrući zrak kako bi održao visinu – vrući zrak u balonu se ipak hladi. Nekih pet-šest kilometara sjeverno od nas vidim grupu balona, njih deset – petnaest, kako se uzdižu i slijede nas nošeni istim vjetrom.

- Mi smo lisica koju oni love, zar ne? – pitam pilota i suca.

- Da – odgovara mi sudac na hrvatskom s jakim slovenskim naglaskom – Moraju nas slijediti. Kada sletimo, postavimo ciljnu oznaku, a oni moraju što bliže baciti svoje markere.

Dobro, ovaj sam zadatak shvatio. No on nije jedini. Na brifingu sam pokušavao poloviti kakvi su to ostali zadaci ali bezuspješno jer koriste meni posve nepoznatu terminologiju.

Jezero prelijećemo na nekih dvadesetak metara, a približavajući se obali, pilot otvara gornji poklopac na balonu, čime ispušta nešto vrućeg zraka, te se spuštamo ispod vrhova krošanja drveća. Približavajući se prvom redu šume, pilot dodaje vrućeg zraka, balon se lagano penje i kirurškom preciznošću rubom košare dotiče najviše grane, a sudac otkida jednu grančicu.

- Suvenir. – kaže uz osmjeh.

Penjemo se na nekih stotinjak metara kako bi pilot imao širi pogled i mogao odabrati mjesto spuštanja.

- Slijetanje bi moglo biti s prevrtanjem košare – kaže mi – zato ćeš sada probati položaj za slijetanje.

- Dobro.

- Okreni se u smjeru leta, uhvati se za ove ručke i lagano savini koljena.

Isprobavam i jasno mi je. Nadam se da neće biti baš grubo. Baloni nemaju kotače i ako pri slijetanju puše vjetar… tadaaa!

Mijenjajući visinu, uglavnom se spuštajući, pilot nas precizno dovodi do nečega što iz zraka liči na livadu, ali se ubrzo ispostavlja da je to bilo polje bundeva.

Sada smo na nekoliko desetaka centimetara iznad tla i klizimo, ja u položaju za slijetanje. Košara dodiruje tlo, zapinje, prevrće se na bok, pilot pada preko mene ugazivši mi na stopalo. Vjetar nas vuče preko polja, balon se ponaša kao veliko jedro. I onda sve staje. Izvlačimo se iz prevrnute košare, ugazim u trule ostatke bundeve, drugom nogom u blatni grumen. Sudac već trči prema konopcu što visi s vrha sada već napola položenog balona, pilot mi viče da mu pomognem, trčim i ja. Hvatam konopac, vjetar savija napola ispuhnuti balon i pokušava ga odvući, omatam konopac oko pojasa i povlačim ga unazad kako bih posve spustio balon. Vidim suca kako na susjednoj livadi razvlači platneni križ i znam zašto im treba treći! Nekoliko balona nam se približava, ostali odlaze u nekom drugom smjeru. Naš balon, napola ispuhnut, sada leži na tlu, a iz velikog otvora na njegovu vrhu me oblijeva topao zrak. Godi, jutro je ipak friško. Gledam ga, sada onako posve ispuhnutog i raširenog na tlu, no i dalje izaziva strahopoštovanje.

Te arhaične letjelice, relikti jednog davnog vremena, prve naprave kojima su se ljudi vinuli u nebeske visine, danas služe samo u rekreativne i sportske svrhe, a povremeno i marketniške. Odavno su izgubili bitku s avionima, a zadnji čavao u lijesu njihova komercijalnog transporta zabio je udes njemačkog cepelina Hindenburg 1937. godine u Lakehurstu, New Jersey.

 

Sve započinje nekoliko tjedana ranije jednim telefonskim pozivom.

- Igor ovdje, iz Balon kluba Zagreb.

- Oh! Kojim dobrom?

- Imamo Festival balona i Cro Open u Prelogu i treba nam meteorolog. Želiš li i možeš li?

- Kada trebam doći?

- Četvrtak, dvadeset i devetog.

- Mogu najranije u dva popodne.

- Vidimo se. Prvi brifing je u tri, a prvi letački u pet popodne.

I tako, tog četvrtka, oko dva sata popodne, dolazim u hotel Panorama u Prelogu i ulazim u jedan sasvim drugi, meni prilično nepoznat svijet – svijet balonaša!

Dvije su letjelice u kojima nikada nisam letio ili sam nisam njima upravljao: helikopter i Space Shuttle. A od svih koje sam „okusio“, jedna je posebna, drugačija,čije letenje nema nikakve sličnosti s niti jednim drugim letenjem, ono što ona može, ne može niti jedna druga – da, pogodili ste, to je balon na vrući zrak! Moje se balonaško krštenje zbilo prije nekih desetak godina, ali ga pamtim kao da je bilo jutros.

Letenje? Ehm? Nenenene… Lebdenje! Baloni lebde! Oni ne opstaju u zraku po Bernoulliju nego po Arhimedu! I tu leži tajna njihove jedinstvenosti. Cijela filozofija letenja balonom se razlikuje od filozofije letenja drugim letjelicama. Sada sam siguran da se i balonaši razlikuju od ostalih pilota.

 

Do sada sam kao službeni meteorolog odradio petnaestak hrvatskih Open natjecanja u slobodnom letenju zmajem i jedno Europsko, pet-šest paraglajderskih i jedno jedriličarsko i točno znam što njima treba. Ali što treba balonašima? Kako izgleda njihovo natjecanje? Ništa ja o tome ne znam. Pretpostavljam, trebaju im vjetrovi po visini, oni su i njihov motor i njihovo kormilo. Da li još nešto? Možda temperature? Termika? Jaka smicanja vjetra? Složio sam si automatsku dnevnu izradu satnih skew dijagrama za Prelog i iz njih ću dobivati te osnovne informacije. Ali što ako im treba još nešto?

Nakon brifinga Igor mi pokazuje nekakvu aplikaciju s prikazom vjetrova po visini. Ček, ček!

- Kako se hrani?

- Progooglaj Windreader. Imaju nekoliko načina.

Bacam oko, može i xml fajl. Nakon brifinga jurim u kancelariju i u petnaestak minuta isprogramiram php skriptu koja iz mojih podataka kreira baš takve xml-ove i sprema na server. Na drugom brifingu molim Igora da me ubaci za admina Whatsap grupe kako bih ih mogao distribuirati pilotima.

Kasnopopodnevno letenje prvoga dana. Na preloškom letilištu pomažem pri dizanju balona i ispraćam ih pogledom. Fantastičan prizor.

Navečer u kancelariji gledam sutrašnju meteo situaciju kad dvoje Slovenaca, pilot i jedna od organizatorica, raspravljaju koga bi još na jutarnjem letu mogli staviti balon. Dižem dva prsta, i eto me u posadi! Nije mi jasno zašto me trebaju, zašto im treba treći?

Ima jedna nezgodna stvar s tim balonašima. Prvi im je brifing u pet ujutro, a polijetanja s prvim sunčevim zrakama! To znači da ustajem prije četiri kako bih mogao pripremiti prognozu! U četiri ujutro bauljam do kancelarije, bez kave, ali odlučan da ovaj posao odradim najbolje što znam i mogu! Kao i svaki do sada.

Moj xml s vjetrovima je dobar, ali u mojoj glavi je zbrka. Meteorolozi, cijelo zrakoplovstvo, svi za smjer vjetra uzimaju odakle puše, a balonaši prema kuda! Kažem vam! Posebna sorta pilota!

 

Dok tog nedjeljnog jutra, drugog rujanskog dana godine 2024. zmijugam međimurskim cestama u potrazi za autocestom prema Zagrebu, glavom mi struje zadnja četiri dana što ih provedoh kao službeni meteorolog na Festivalu balona na vrući zrak u Prelogu. Četiri dana u bajci u kojoj vladaju leteći divovi što lijeno se vuku nebom, povremeno ispuštajući zvukove nalik na disanje kitova. Četiri nezaboravna dana.

I znate čemu se veselim? Mogućnosti da me angažiraju i iduće godine!

 

A sada, dragi čitaoče, prepuštam te uživanju u ovoj maloj galeriji!

 

Prvi brifing.

 

Balonske košare, još u prikolicama. Letenje balonom zahtijeva prilično veliku logistiku.

 

Nnisam mogao odoljeti da ga zajašim!

 

Punjenje balona na preloškom letilištu.

 

Zora je balonaško doba dana.

 

Priprema balona u kojem ću letjeti.

 

Jedan balonski selfi!

 

Klizimo preko uspavanog Preloga.

 

Osmjeh govori tisuću riječi.

 

Prelijećemo Dravu, u biti proširenje Drave koje bi se komotno moglo zvati jezerom. U daljini mnoštvo balona koji nas slijede i nastoje "uloviti".

 

 Nakon slijetanja.

 

Prvi balon koji dolazi gotovo nad sam cilj. Mislim da je, od svih koji su pokušali, bio najbliži.

 

Još neki u pokušaju.

 

Ova i nekoliko idućih fotografija prikazuju faze punjenja balona vrućim zrakom i polijetanje.

 

Prvo ide punjenje „hladnim“ zrakom pomoću ventilatora.

 

Zatim pilot pali plamenike i puni ga vrućim zrakom.

 

Kako se puni vrućim zrakom, tako se počinje dizati od tla.

 

Spreman za let!

 

I odlazak na rutu….

 

Polijetanja…

 

Baloni uvijek plijene pažnju.

 

Nebo puno balona!

 

U intermezzu i neke druge aktivnosti, recimo plovidba jezerom.

 

Vinjeta: balon i otočić.

 

Proglašenje pobjednika.

 

Znatiželjnici su došli i svojim plovilima!

 

A piloti balona su napravili pravi spektakl nad jezerom!

 

Ono što možete samo balonom: uzeti pivo od dobronamjernika u čamcu!

 

Eh…

 

Pravi, pravcati spektakl na nebu!

 

A tek noćno osvjetljavanje!!! Sinkronizirano osvjetljavanje (glowing) cijelog niza balona!

 

A kaj reći? Nema se tu kaj reći! Treba doći i vidjeti! Fotografija preuzeta sa stranice baloni.hr

 

Pogled iz ptičje perspektive! Fotografija preuzeta sa stranice baloni.hr

 

I jedan iz balona. Fotografija preuzeta sa stranice baloni.hr 

 

Ako ovo nije dovoljno da iduće godine potegnete do Preloga na Festival balona, onda ne znam što je? Fotografija preuzeta sa stranice baloni.hr

Najnoviji

Festival balona na vrući zrak
2024-08-29
Lokvarsko jezero i Zelin Mrzlovodički
2024-08-25
Manastir Krupa
2024-08-14
Na odašiljaču Ćelavac
2024-08-09
Šibenska balada
2024-08-02

Najčitaniji

Može i bez kavijara
2019-06-29
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
San Antonio Burger House, novo bajkersko okupljalište
2022-12-28
Misteriozna Rudolfina
2019-06-08
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.