2024-05-02 Do sada pročitan 808 puta

Custom motori naprosto nisu custom ako nemaju bisage! I to ne mogu biti baš bilo kakve bisage nego „custom“ bisage – ne znam kako bih ih drugačije nazvao. Prije nekih devet godina, kupivši Dragicu, s njom dolaze i dvije bisage, tada u još kakvom-takvom stanju. S godinama one postaju sve više oronule, vežem ih špagom da se ne klimaju… Prije nekih godinu dana pada definitivna odluka da Dragica mora dobiti nove bisage. I tada počinje potraga, po web shopovima, dućanima, usmenim putem…

 

Stare Dragičine bisage. Prava koža, ali, eto, rekle su svoje.

 

I evo te priče. 

 

Osnovni uvjet, bisage moraju biti bilo od prave, bilo od dobre umjetne kože. E-bay, Amazon i neki slični trgovački web servisi nude solidnu robu, zgodne bisage, baš pasens za Dragicu, cijena prihvatljiva, 120 – 150 US$. A onda small letters: Shipping 160 US$! Znači, sada smo već na nekih 300 US$! Na taj iznos svakako ide carina, a na sve to još i PDV! I eto nas na nekih 500 US$! Slične cifre dobivam i od privatnih proizvođača takvih dodataka za motore.

 

Tada na scenu stupaju Kinezi! Njihov TEMU ima sve kaj čovjeku treba i puno više onoga kaj mu ne treba! Istina, nije to prvoklasna roba, ali su cijene više nego prihvatljive. No, kod naručivanja morate biti jako oprezni i dobro pročitati kaj piše u deklaraciji robe! Jer dobijete točno to kaj tamo piše! TEMU je tu bolno iskren.

Nalazim bisage, poliuretanska imitacija kože, izgledaju lijepo, dimenzije su zadovoljavajuće. Ipak, uzimam metar, tri puta odlazim do garaže te mjerim stare bisage, mjerim Dragicu i tek kada sam sto posto siguran da će biti dobre, plaćam 148 eura. Nema shippinga, nema carine, nema PDV-a! To je to! 148 eurića!

 

Zadnji dan deklariranog roka dostave, eto ti njih, Dragičine nove bisage! Znam da sva njihova roba od poliuretanske ili neke druge umjetne kože smrdi do besvjesti pa ih ne vadim iz najlonske vreće. Izvjetri taj smrad, ali mu treba nekoliko dana.

 

Nove bisage naručene preko TEMU-a.

 

Subota, oko jedanaest sati prije podne dolazim do garaže, izguram Dragicu i skinem stare bisage. Nije neki posao i mislim si, bit ću brzo gotov.

 

Dragica bez zadnjeg sica i bisaga, liči na bobbera!

 

Prašina i nečist stara barem jedno desetljeće, koliko bisage sigurno nisu skidane! A možda i dulje.

 

Malo čišćenja i poliranja.

 

Gledam nosače starih bisaga i vidim da baš nisu posve pasens za nove, no nema mi druge nego se poslužiti njima. Stare su bisage četvrtaste, a nove su romboidne. Čini mi se da prednji dio bisage nekako „propadne“ jer ne naliježe na okvir. Što sada? Da improviziram dodatnu prečku? U garaži nalazim nekakvu debelu žicu i uz prilično napora oblikujem dva komada koji bi, po mojoj zamisli, trebali poslužiti kao pomoćna prečka. Ali to je samo po mojoj zamisli. Svemir ima druge planove. Samo koje?

 

„Dodatna“ improvizirana prečka na nosaču bisage. U samom startu se pokazuje kao glupa ideja. Ili glupo rješenje dobre ideje. Uglavnom, odbacujem ju.

 

Bolje tri puta mjeriti i jednom bušiti nego obrnuto. Podnica bisaga koje planiram zašarafiti za nosač kao što su bile zašarafljene i stare. Nije baš po zakonu, ali prolazi mi na tehničkom.

 

Bušilica prolazi kroz podnicu kao kroz putar! A ne, to ne liči na dobro. Podnice moraju dobiti učvršćenje. Ali što staviti? Vadim plastične uloške iz starih bisaga, probam ugurati u nove no one su nešto uže. Ništa od toga. Morao bih ih nekako ispiliti kako bih dobio podnice za nove bisage. Kako? Čime?

 

I onda Svemir nudi svoje rješenje. Parkiralištem ispred zgrade dolazi mi u susret moj školski kolega Darko zvani Trska koji ima garažu tri-četiri pozicije niže. U nekoliko mu crta ispričam moju muku. Prvo u svojoj garaži traži nešto čime bih mogao ojačati podnicu, a onda odlazimo do njegove radionice u podrumu gdje od plastičnih uložaka starih bisaga iskrojimo podnice za nove.

 

Bušim rupe na podnicama novih bisaga koje smo napravili od uložaka starih.

 

Pogled u unutrašnjost nove bisage s improviziranom podnicom. Vijci idu kroz novu podnicu, originalnu podnicu bisage te kroz obujmice koje s donje strane obuhvaćaju nosač. Sve stoji stameno! Ponavljam to i s drugom.

 

Bisage su prišarafljene. Još moram povezati dijelove koji idu ispod stražnjeg sica i preko blatobrana te vratiti sic.

 

Na blatobran stavljam komad tanke kože kako metalne alke na rupama za vezivanje ne bi oštetile lak!

 

I to je to! Nakon otprilike četiri sata, nove su bisage montirane!

 

 

Prije i poslije.

 

Prije i poslije.

 

 

 

Što reći na kraju? Kada preko web shopova naručujete dijelove za motor obratite pozornost na nekoliko elemenata:

• Koje su dimenzije onoga što kupujete. Tri puta premjerite motor i mjesto gdje to mislite montirati.
• Pomno i s dubokim razumijevanjem pročitajte deklaraciju robe. I onda ju pročitajte još dva-tri puta.
• Tražite small letters. Negdje moraju biti. Uvijek su negdje.
• Kada vam roba stigne, dobro ju pregledajte (isprepipajte) i probajte vizualizirati na koji ćete ju način montirati na motor nastojeći predvidjeti što vam sve od alata treba. Za svaki slučaj ponesite i alate koji vam u vizualizaciji nisu pali na pamet.

 

Znam da ove upute izgledaju kao za maloumnike, ali nisu. Spadam u onu većinu, barem većinu muškaraca, koji prvo idu montirati i pokretati, a onda, ako baš sve ne štima, čitaju upute za montažu ili upotrebu. Čovjek prvo mora iskreno upoznati sebe i priznati si da je takav kakav je. Život tada postaje puno lakši.