Stari Grci smatraju da se nalazi u Delfima, Rimljani ga smještaju, a gdje drugdje nego u Rim, ranim kršćanima je u Jeruzalemu, no, pravi, istinski centar svijeta se nalazi, ni manje ni više nego u Ludbregu! Time je riješena milenijska dilema: gdje se nalazi centar svijeta! Izgleda da to naslućuju i stari Rimljani te na tom mjestu u drugoj polovici prvog stoljeća grade naselje i utvrdu Ioviu ili Joviju. Nisu oni prvi. Prve naseobine sežu još u daleku prapovijest.
Vrlo ozbiljna, znanstveno još nedokazana legenda govori da su u centru današnjeg Ludbrega još u davna vremena opisani krugovi zemaljski i na njihovim obodima smještene sve europske metropole! Legenda dalje kaže da u dvanaestom stoljeću u Ludbregu živi Ludbrega koja nasilno istjeruje Nečastivog udarivši ga nogom i zabivši u zemlju tako jako da izbija na drugom kraju zemaljske kugle. I stvarno, povučete li liniju od Ludbrega kroz središte Zemlje, izbit ćete na malom otočiću usred Pacifika zvanom Antipodes!
Koordinate centra svijeta su N 46° 14' 58“ i E 16° 37' 21“. Čisto da ga znate pronaći!
Legenda tvrdi i da stari Ludbrežani četirima elementima, zraku, zemlji, vodi i vatri dodaju i peti – iskričavo ludbreško vino!
Duh znanstvenika u meni ne može odoljeti izazovu i pozivu da posjetim Ludbreg i osobno se uvjerim u točnost legende o centru svijeta i izvrsnim ludbreškim vinima!
I tako te sunčane subote Dragica, Teddy Biker Bear i ja krećemo za Tomekom iz G.E.T. Reporta i društvom u autu put Ludbrega. Taj sjeverozapadni dio Hrvatske mi stalno izmiče, a u njemu toliko predivnih mjesta za istraživanje! Ludbreg je jedno od njih! Mnoštvo puta sam bio iznad njega, ali u njemu nikada.

Dragica, Teddy Biker Bear i ja na autocesti prema Svetoj Heleni.
Zmijugamo starom cestom prema Varaždinu uz gotovo nikakav promet, a nakon skretanja u Novom Marofu prema Ludbregu jedva gdje koje vozilo. Ono što me čudi, motoriste mogu nabrojati na prste jedne ruke! A predivan dan za jahanje!

Kratko zaustavljanje kod izvora Curik. Vadim svoju šalicu i s užitkom pijem ledeno hladnu vodu, netom izašlu iz utrobe zemlje.
Poligon za istraživanje iskričavih ludbreških vina je vinarija Stručić smještena na (ili u ?) Vinogradima Ludbreškim. Nekoliko skretanja nakon Ludbrega i malo penjanja uz brege i eto nas!

Nema bolje oznake vinarije od islužene bačve!
Parkiram Dragicu na travnatom parkiralištu i motorističko odijelo privremeno ostavljam u autu Tomekova prijatelja Dejana, no vrlo je brzo premještam pod strehu. Dočekuju nas Sanja i Tomislav Stručić, vlasnici butik vinarije, a na stolu propisno ohlađen muškat žuti! Dobro, ima tu i graševine i rizlinga, ali muškatu odoljeti ne mogu!

Kontemplacija uz muškat žuti.

Dok kušamo Stručićeva vina, kotlovina se lagano krčka!

Nakon fantastične i obilne večere malo švrljam po imanju.

Ima tu i eksponata dostojnih etnografskog muzeja.

U butik vinariji Stručić se mogu smjestiti dvije obitelji s djecom. Na katu su dva apartmana svaki sa po dvije spavaće sobe.
Istraživanje Stručićevih vina se nastavlja do dugo u noć. Njihov muškat žuti je ipak moj favorit. No, tu sam vrlo pristran. Tomek hvali neka druga vina. Kada je o vinima riječ, mislim da je svatko sam sebi najbolje mjerilo. Ili te razgaljuje, uživaš u njemu, otvara ti neke nove svjetove ili ne. Nema između. Kao i sa svime u životu. Sve što te ne veseli, ne ispunjava zadovoljstvom, odbaci!
Jutarnja kava u Ludbregu. Bih li mogao živjeti u Ludbregu? Bih li mogao živjeti u ovako malom gradu? Mogao bih u ovako malom gradu, no da li je to baš Ludbreg, ne znam. Nije veličina toliko bitna, bitna je „vibra“, a nju još ne osjećam. Za nju ipak treba vremena, a moje je vrijeme u Ludbregu ograničeno, kratko.
Nakon doručka povratak u Ludbreg u potrazi za centrom svijeta! Dobro, ne treba puno mudrosti ni vremena da ga se pronađe na glavnom gradskom trgu!

Glavni gradski trg

U centru svijeta!

Do Jeruzalema, nesuđenog centra svijeta je ciglih 3204 kilometra!

Još ne vidjeh ovakvu interpretaciju Isusa. Moram priznati, ostadoh oduševljen! „Što li to napraviste od mog nauka, moje vjere, moje Crkve?“

Sveti Vinko, zaštitnik vinara i trgovaca vinom, čini mi se i zaštitnik Ludbrega

Tomek i ja ispod spomenika svetom Vinku. A pogled puca! Eksplodira!

S lijeva na desno: Dejan Vranić, Tomislav Stručić, ja, Sanja Stručić, Višnjica Munda, Đurđica Marković i Tomislav Stiplošek
- Samo vi odite svojim tempom, a ja bum polako prema Zagrebu – kažem društvu nakon obilna ručka kojim je dominirao kozlić. Kad jašem sam, jašem kako ja hoću, onako kako mi taj tren duša želi.
Lagano zmijugam i sve protječe glatko do Varaždinskih Toplica. Tada postajem svjestan da nigdje ne vidjeh putokaz za Zagreb, a koji ne vodi na autocestu! Niti jedan! Naravno, odabirem krivu cestu i već na izlazu iz Toplica shvaćam kako idem prema Varaždinu! Okrećem se, spuštam u Varaždinske Toplice, vadim mobitel i uključujem Google Maps. Nakon nekoliko minuta, eto me pred naplatnim kućicama! Pa kako? A lijepo sam tražio bez naplate cestarine! Ponavljam postupak i navigator me vodi prema Novom Marofu. Tek tamo nailazim na putokaz za Zagreb.
Zbog raznoraznih razloga, ovo mi je prva dulja vožnja nakon mjesec dana i uživam kao praščić!
Tankiranje na benzinari poslije Svete Helene. Gledam prema Medvednici, a tamo se spojilo nebo sa zemljom. Na brzinu plaćam i krećem put Zagreba. U Ivanjoj Reci donosim odluku da nastavim obilaznicom što se vrlo brzo pokazuje dobrim! Vozeći obilaznicom gledam nesvakidašnji pljusak nad istočnim dijelom Zagreba! Do garaže me poškropilo tek nekoliko kapi. Dok smještam Dragicu u garažu, vani se izlio pljusak…
Što reći na kraju? Da pišem NASI kako su usmjerili svoj James Webb teleskop u sasvim krivom smjeru? Centar svijeta je u Ludbregu, a ne tamo gdje oni gledaju! Možda oni ne traže centar, možda traže kraj, krajnju granicu, rub svijeta? Samo bih se osramotio da mi njihov viši znanstvenik John Mather odgovori „mulac, daj se informiraj, pa mi od pamtivijeka znamo da je centar u Ludbregu“. Ne, neću. Ono u što sam siguran je da je moje istraživanje Ludbrega tek počelo. Ima tamo još dosta lokaliteta koje moram posjetiti i vina koje moram probati.
Hvala obitelji Stručić što su moje prvo istraživanje tog kraja učinili ugodnim i Tomeku što mi je omogućio da upoznam te divne ljude.