2022-03-30 Do sada pročitan 3590 puta

Što više znoja na vježbalištu, to manje krvi na bojištu.

general Mihail Kutuzov (1745-1813)

 

Neke, jednom usvojene vještine, kao na primjer plivanje i skijanje, nikada ne zaboravljamo. Neke, pak, jednom usvojene vještine, kao crtanje, plesanje, vožnju motorom, gubimo ako ih ne obnavljamo.

Krajem jeseni ili početkom zime, mnogi motoristi spremaju svoje dvokotačne ljubimce u garaže i vade ih tek kada proljeće krene punom parom. Tih nekoliko neaktivnih mjeseci dovoljno je da neke fine nijanse vještine upravljanja motorom naprosto ishlape.

Iako vozim tijekom cijele godine, ipak su te zimske vožnje rjeđe i uvijek osjetno kraće od onih u toplom dijelu godine. Razlozi su jednostavni, dani su kraći, cesta je hladna, a i vremenske prilike često nisu povoljne. Stoga, početkom sezone volim otići na neki tečaj sigurne vožnje. Svakog ih se proljeća nađe barem nekoliko.

Više je razloga zašto odlazim na te tečajeve. Prvi već spomenuh, iako vozim cijele godine, zbog rjeđih zimskih vožnji, prije prave sezone neke stvari želim ponoviti.

Drugi je razlog što na poligonu mogu napraviti ono što na cesti, u normalnim okolnostima ne bih radio, a kada bih morao, možda se u tom kritičnom trenutku ne bih usudio. U kontroliranim uvjetima, pod stručnim nadzorom, to je puno lakše izvesti. Jedan od tih slučajeva je kočenje zadnjom kočnicom uz blokadu kotača. Tek na poligonu svladavam tehniku kako to napraviti na ispravan način. Kasnije, na cesti, u nuždi, to radim dva puta, bez straha i tehnički ispravno.  

Treći razlog, možda i najvažniji, je što sam na poligonu pod budnim okom stručnjaka, ljudi koji o vožnji motora znaju sve. Iskusan i stručan promatrač sa strane vrlo lako vidi moje greške!

Stoga ovog proljeća odlazim na Otvaranje sezone poligona 2022. u organizaciji Moto Gymkhana Croatia.

 

 

Prije početka. Foto Marko Obrvan, Moto Gymkhana

 

Kao i svaki normalni štreber, dolazim nekih pola sata ranije, za svaki slučaj. Članovi Gymkhane su već tu, a mi ostali polako skupljamo. Odlazim se prijaviti, potpisati izjavu o odricanju od odgovornosti i preuzimanju odgovornosti te dobivam bijeli prsluk s brojem. Sve je tu organizirano, nema improvizacije. Iskusni članovi kluba Gymkhana, koji će nam biti vodiči kroz poligon imaju zelene, a mi ostali bijele prsluke.

Palim Dragicu i krećem u red za malu osmicu, vožnju oko dva čunja. Moj je red, ulazim i odvezem jednu, pa drugu osmicu kad me voditelj pozove van.

- Moraš gledati tamo gdje želiš doći, a ne ravno ispred sebe - daje mi upute – ako gledaš ravno, stalo ravnaš volan i teško ti je voziti.

To mi je normalno na cesti, u zavoju pogledom pratim bijelu liniju, bilo rubnu ili središnju, ali zašto mi to ne pada na pamet na poligonskoj osmici? Ne znam.

Vraćam se na osmicu i držim upute. Naravno, sve ide glatko.

Potom odlazim na poligon. Onaj dio poligona s mnoštvom čunjeva. Dobivam svog vodiča koji će me voditi stazom.

Krećemo. Sporo, ali uredno prolazim sve zadatke. Moj vodič je prilično strpljiv. Idemo još jednom. Ovoga puta sam malo hrabriji i brži.

Uzimam pauzu. Vožnja poligonom je zahtjevna, više mentalno nego fizički. Dragica je teška, ali najveći je problem što su kod nje težine drugačije raspoređene nego kod putnih motora, te bez dobrog „grifa“ poligonska vožnja može biti i fizički zahtjevna.

Nakon odmora krećem u još jedan „krug“. Prvo malo osmica, pa na stazu poligona. Pa opet odmor.

Treći puta, na stazi poligona, u jednom polukružnom okretu gubim ravnotežu i nogom dodirujem tlo. To je to! Znak umora! Valja naučiti prepoznati znakove umora. Na otvorenoj cesti to znači dulji odmor, ovdje, da je vježbanje za mene gotovo. Sve dalje više nema smisla. Za krivulju učenja ovo je današnji vrhunac. Parkiram Dragicu i uživam u vozačkim vještinama drugih vozača.

Ovoga puta propuštam „klackalicu“, prilično zastrašujuću vježbu za koju vrijedi samo jedno pravilo: ako si krenuo na nju, nema stajanja!

 

Na kraju nas stunt rider Matija Podhraški uveseljava svojim bravurama na dva kotača!

 

Disciplinirano čekanje u redu za izlazak na poligon

 

Vodiči, iskusni članovi Gymkhane, nose zelene, a mi, „školarci“, bijele prsluke. Foto Marko Obrvan, Moto Gymkhana

 

Dragica je zahtjevan motor za ovakve zadatke. No, uredno ih odrađujem. Foto Marko Obrvan, Moto Gymkhana

 

Pogled mora biti usmjeren tamo gdje želim doći. I onda nema problema! Foto Marko Obrvan, Moto Gymkhana

 

Prolazak ispod letve. Oni na višim motorima se moraju prilično sagnuti. Ja samo pognem glavu.

 

Neki stvarno dobrano polegnu motor. Foto Marko Obrvan, Moto Gymkhana

 

Slalom između čunjeva

 

Prijelaz preko klackalice. Izgleda zastrašujuće, no, kad jednom kreneš, nema stajanja pa nema ni problema. Foto Marko Obrvan, Moto Gymkhana

 

Matija Podhraški, stunt vozač. Foto Marko Obrvan, Moto Gymkhana