Fotografije Verica Čavužić, Marijo Lovrić i ja
Ali u zidini zime uvijek će postojati otvor
Kroz koji će se moći vidjeti ono najljepše ljeto
Jacques Prévert „Pod ralom…“
Djed Mraz, Santa Claus, Djed Božićnjak, Father Christmas, Joulupukki, Ded Moroz, Weihnachtsmann, Božić Bata, Père Noël, Sint Nikolaa, Dedek Mraz - nebitno kako ga zovete, za nas klince, i stare i mlade klince, ostaje poseban lik, živa osoba od krvi i mesa, koja u to doba oko zimskog solsticija, dolazi sa Sjevernog pola, ili iz Laponije, od nekud, i ostavlja darove. Mi, naprosto, ne vjerujemo u tvrdnje wikipedije kako je on izmišljen lik. Nije! I znamo da mu 1823. godine današnji izgled daje slikar Thomas Nast. Sve mi to znamo.
Znamo i za kršćansko porijeklo preko Svetog Nikole, ali i za rusko, pagansko porijeklo preko Deda Moroza i njegove unuke Snjeguročke. Sve mi to znamo, ali baš nas boli briga. Djed Mraz je živ! I donosi nam poklone!
Maglovito se sjećam tih Novih Godina mog djetinjstva. Znam da je bor u sobi moje sestre i mene, gdje točno, nemam pojma jer soba je veličine kutije cipela. I novogodišnji adrenalin – što ću naći pod borom?
Iako to kaj nalazim nikada nije ono kaj sam htio, uglavnom su to veste, puloveri, čarape, dobro, jednom je bilo skijaško odijelo, drugi puta zamorac – gdje ga je samo našao na Sjevernom polu? – ali nikada ono kaj sam htio. No, čak niti to nije ono najvažnije. Ono najvažnije je bilo iščekivanje!
Danas više niti ne znam što sam želio, ali poučak je vrlo jasan: sada sam sebi kupujem poklone – neka se Djed Mraz bavi djecom i poklanja im vunene čarape.
Zadnjih nekoliko godina jedan od mojih božićno-novogodišnjih poklona samome sebi je božićno-novogodišnja vožnja. Ove godine u društvu meni dragih osoba.
Spreman za moto-mrazovsku vožnju!
Okupljanje na istoku grada.
Ispred Avenue Malla. Prilazi nam zaštitar.
- Ne možete ovdje parkirati, pristojno nas upozorava.
- Ma samo kratko da se poslikamo.
- Mogu li se slikati s vama?
- Naravno!
- A kolegica?
- Ma i ona!
A i mnoštvo drugih koristi priliku. Ta ne možeš baš svaki dan naići na hrpu Djeda Mrazova na motorima!
Negdje u Remetincu ili Svetoj Klari. Vozim se kao kufer pa ne znam di smo.
Ipak, najviše nam se raduju djeca! Posebice kaj imamo vreću punu bombona!
Samobor, glavni trg. Nailazimo na nekoliko „kolega“ na dva kotača, istina, na ljudski pogon!
Nema većeg gušta nego se uvaliti u nečiji selfi!
S biciklistima.
Selfi podno velike jelke na glavnom zagrebačkom trgu.
Moto Djed Mrazovi na Trgu bana Jelačića. Korona čini svoje, Trg je gotovo prazan! Nema djece! Kome podijeliti bombone?!?!?
I jedna zajednička podno tradicionalne jelke na Trgu.
Promrzla tijela i tople duše parkiram Dragicu u garažu. Bilo je ovo predivno druženje, predivno upoznavanje dragih novih ljudi, predivna vožnja.
Dragi moji svi, čestit vam Božić i sretna Nova Godina 2021.