VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Zaboravljena baština

2019-11-16 Do sada pročitan 867 puta

Znate li da u Hrvatskom zagorju ima oko sto dvadeset dvoraca? Sto i dvadeset! Ne? E, sada znate! Dobro, danas većini njih više odgovara status „ostatak dvorca“. Samo nekolicina su obnovljeni, a tek jednoznamenkasti broj tih obnovljenih je pretvoren u muzeje i otvoren za javnost, kao na primjer Trakošćan i Veliki tabor. Neki od obnovljenih dvoraca nakon 1991. na sumnjivi način završavaju u privatnim rukama, a na jedan prst jedne ruke se od tih „privatnih“ mogu nabrojati oni koji su bar djelomice otvoreni za posjetitelje.

Trakošćan

Koliko li zaboravljenih, napuštenih dvoraca, utvrda, starih gradova, makar i u posve ruševnom stanju ili tek tragovima ima u Gorskom kotaru, Primorju, Lici, Dalmaciji i zaleđu, Slavoniji, Istri, „mi to ne znamo“ , kako bi rekao kontroverzni arheolog Dr Semir Osmanagić.

Tek koji putnik namjernik nabasa na njih i čudom se čudi kako netko može zaboraviti tako vrijednu povijesnu baštinu? Ostaviti je zubu vremena i hiru modernih vandala?

Stubički Golubovec

U jednom lutanju Zagorskim krajem, nabasam tako na misteriozni dvorac, zaboravljen, napušten, prepušten vremenu, srećom skriven pogledima vandala. Nigdje nikakve oznake, info-ploče, ničega. Gledam mapu, mogao bi biti Stubički Golubovec. No je li ili nije, ne znam.

Stari grad Bosiljevo

Ma tko nije čuo za ime Bosiljevo? Najpoznatiji prometni čvor u Hrvatskoj, mjesto račvanja autoceste jednim krakom prema sjevernom Jadranu, a drugim prema Lici i dalje Dalmaciji.

A tko je čuo za stari grad Bosiljevo? Da vidim! Koliko vas?

Nedaleko mjesta Bosiljevo, do kojeg se najjednostavnije dolazi Lujzijanom, u Bosancima na dobro označenom raskrižju skrenete prema Bosiljevu, a kad dođete u Bosiljevo, na obronku preko polja se vide krovovi staroga grada.

Kapija

Pogled na stari grad Bosiljevo s terase

Stubište

Jedna od soba u starom gradu Bosiljevo

U nekoj od tih soba Fran Krsto Frankopan i Petar IV Zrinski kuju svoju urotu protiv Habsburgovaca, planiraju obranu od Turaka, Krsto Frankopan piše svoje pjesme.

Nakon pogubljenja Zrinskog i Frankopana u Bečkom Novom Mestu, dvorac mijenja vlasnike, a za vrijeme Irca feldmaršala Lavala Nugenta, koji ga obnavlja i uređuje u srednjovjekovnom stilu, postaje središtem kulturnog i domoljubnog života cijelog hrvatskog plemstva, posebno pristaša hrvatskog narodnog preporoda.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u njemu se održavaju subotnje zabave, a njegovi ga „subotnji korisnici“ održavaju i čuvaju koliko mogu. Dvorac je tada još uvijek u solidnom stanju, bilo je u njemu nešto sačuvanog namještaja i nešto vrijednih slika.

Devedesetih godina prošlog stoljeća, dvorac dobiva u zakup neki novopečeni tajkun i tada počinje njegova devastacija. Sve što se moglo odnijeti, odnijeto je. Sada su tu samo zidovi, ali je pitanje koliko će i oni izdržati.

Dvorac Zrinskih, Severin na Kupi

Severin na Kupi, do izgradnje Autoceste Rijeka-Zagreb, glavno odmorište na Lujzijani, gdje se, naprosto, moralo popiti kiselo mlijeko, danas životari od, uglavnom motorista koji, izgleda, obožavaju tu cestu, krije i jedan biser hrvatske srednjovjekovne arhitekture – dvorac Zrinskih. Parkirate li kraj Miki Mausa, produljite sporednim putem nekih pola kilometra i dolazite do ulaza u posjed Zrinskih.

U dvorištu ispred ulaza u dvorac

Devastirana kapelica s ostacima freski

Istočni zid dvorca

Dvorac Zrinskih napravljen je na ostacima strog grada nad Kupom i ne zna se tko su njegovi graditelji.

Posjed Severin se spominje u Modruškom urbaru iz 1486. godine i po nekim autorima grad je tada već postojao. Knezovi Frankopani 1558. podižu na mjestu današnjeg dvorca obrambenu kulu. Od 1682. godine je u vlasništvu obitelji Oršić, a sadašnji izgled mu 1803. daje grof Ivan Oršić. Sadašnji? Ehm. Dobro, u nekom arhitektonsko-graditeljskom smislu da, no danas je to zapušten i devastiran objekt, zaboravljen i prepušten zubu vremena. Jedan od mnogih bisera naše srednjovjekovne arhitekture ostavljen na milost i nemilost vremenu, vandalima, propadanju.

Novigrad na Dobri

Kod najoštrije okuke na Karolini, kada se ona počinje spuštati prema rijeci Dobri, naletjet ćete na ostatke starog grada Novigrada.

Dvorište starog grada Novigrada

Ehm, stari grad Novigrad? Zanimljiva igra riječi. Prvi poznati vlasnici novigradskog posjeda su knezovi Krčki Frankopani i to postaju vjerojatno krajem četrnaestog stoljeća te u njihovu posjedu ostaje sve do 1671. Potom mijenja vlasnike, a krajem dvadesetog stoljeća počinje njegova obnova.

Ostaci stroga grada su konzervirani, otvoren je za javnost, a postoje i stanoviti info-panoi. No, očito je nakon obnove opet prepušten samome sebi jer tamo niti ima vodiča, niti čuvara.

Kaštel knezova Krčkih, Frankopana u Senju

Na istočnoj strani najvećeg senjskog traga Cilnice nalazi se Kaštel kojeg oko 1330 grade knezovi Krčki, kasnije prozvanim Frankopanima. Kaštel je služio kao kneževski dvor i često puta je pregrađivan prema vojnim potrebama. Svoj današnji izgled dobiva krajem osamnaestog stoljeća, a danas je ruina u kojoj, čini se, netko stanuje, ali ništa ne ulaže u održavanje. Još jedna zaboravljena, zanemarena i vremenu prepuštena hrvatska povijesna baština.

Turska kula u Perušiću

Povijest Perušića počinje 1463. godine kada plemićka obitelj Perušić na uzvisini nad izvorom potoka Jaruge gradi svoju obrambenu utvrdu. 1527. osvajaju ga Osmanlije te idućih četvrt stoljeća biva pusta i razvaljena utvrda sve dok je poturica Malkočbeg na pretvara u glavni oslonac obrane turske Like. Karlovački general Herberstein 1689. oslobađa Perušić, a već krajem sedamnaestog stoljeća utvrda postaje ruševina. Od utvrde danas stoji samo Turska kula.

Kaštel Benkovići

Ako ništa drugo, kaštel Benkovići u Benkovcu je obnovljen, djelomice pretvoren u muzej, ali nedovoljno iskorišten. Ono što veseli je da nije posve prepušten zubu vremena, no morate biti vraški sretni da uspijete ući u njega. Ono što vam preostaje je švrljanje dvorištem.

Terasa s koje puca predivan pogled na polja Ravnih kotara

Crkva Sv Ante

Kaštel Benković je kvadratna tlocrta. Na sjeveru je visoka četvrtasta kula “donžon”. Za vrijeme turske vlasti kaštel je ojačan s južne strane s dvije manje kružne kule na uglovima. Kortine su ravne, a na vrhu ophoda završavaju zupcima. U glavnoj kuli kaštela sačuvano je više strijelnica.

S vanjske jugoistočne strane kaštela sagrađena je crkva sv. Ante koja je posljednji put pregrađena 1743. godine u baroknom slogu sa zvonikom na preslicu. Kraj crkvice se ugnijezdio Zavičajni muzej koji je u popodnevnim satima zatvoren (!).

Zanimljivost koju možete vidjeti u dvorištu su nadgrobni spomenici starih Liburna – cipusi, valjkasta oblika, na gornjem dijelu zašiljeni i s latinskim natpisima.

Kada ste već u Benkovcu, valja vam skočiti do jedne vrlo stare baštine, baštine iz starorimskog perioda, do Asserie.

Asseria

Zidine Asserie

Cipusi – liburnski nadgrobni spomenici

Asseria je jedno od najvažnijih Liburnskih, a kasnije i rimskih naseobina na području sjeverne Dalmacije. Grad se nalazio na važnoj cesti koja je vodila od kolonije Jader (Zadar) prema unutrašnjosti i rimskim municipalnim središtima Nedinumu (Nadin), Varvariji (Bribir), odnosno dalje prema Scardoni (Skradin), vojnom logoru Burnumu (Ivoševci kod Kistanja) i dalje prema Saloni (Solin) glavnom gradu rimske provincije Dalmacije.

Trajanov slavoluk, kao glavni ulaz u grad, podignut je oko 113. godine, no njega danas više nema. Nema ni ostataka. Obrambeni zidovi debeli su oko 3 metra i opasuju područje duljine oko 400 i širine oko 150 metara. Detalje o gradu možete pročitati ovdje. S južnih zidina puca pogled na plodno polje. Na jugozapadnom dijelu grada nalazio se forum širok oko 30 metara. Na samom lokalitetu nađeni su mnogi artefakti, a od zanimljivijih su liburnski nadgrobni spomenici zvani cipusi.

Ono što moram priznati je da su info ploče stvarno informativne, no ono što razočarava je što se tamo zatičem sam! Nigdje nikoga! Grci bi tu izmislili dva kralja, neku princezu, ljubavnu priču, nekoliko heroja i bogova, koju bitku ili rat, malo sve dozidali i doveli u izvorno stanje te dovodili autobuse turista…

Mogao bih ovako unedogled nabrajati našu zaboravljenu, napuštenu, često devastiranu povijesnu baštinu.

I zato između vaših posjeta dvorcima Loare, Taj Mahalu, egipatskim piramidama, Machu Picchu, skočite do nekog od naših povijesnih dragulja, slikajte, pišite, dijelite to u medijima, na društvenim mrežama, možda nekoga od odgovornih potaknemo da se pobrinu za njih.

Otrgnimo ih zaboravu, zubu vremena i vandalima. Tu su, nadohvat ruke, na sat ili nekoliko sati vožnje, predivni, usamljeni, čekaju na vas, na nekoga tko će im pomoći da prežive.

Najnoviji

Priprema motora za sezonu
2020-02-17
Vinski razgovori
2020-01-21
Vožnja u koloni
2020-01-18
Crni led – nevidljivi ubojica
2020-01-13
Manastir Jovana Preteče
2020-01-12

Najčitaniji

Može i bez kavijara
2019-06-29
U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Riana travelmakerica
2018-01-17
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.