VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Muškat

2019-09-22 Do sada pročitan 426 puta

Fotografije: Đurđica Marković i ja

Muškat! Riječ od koje se nekima razvuče osmjeh od uha do uha, Tomeku i meni, recimo, a drugima se stisnu obrve i namršti čelo, neću ih imenovati. Trećih nema.

Muškat! Jedino vino koje stvarno miriši na grožđe, vino koje je vraški teško napraviti, vino koje sladokusci piju kao aperitiv ili uz desert poslije dobrog jela.

Muškat! Vino koje se pije u malim gutljajima, dobro ohlađeno, čiji šećer vrlo brzo dovede tih četrnaestak posto alkohola pod lubanju ili u noge. Kako kome. Nekima oboje!

- Hoćemo li svratiti do vinarije Romeo kraj Labina – Dijana će dok se nas troje spremamo na povratak s Weekend Media Festivala u Rovinju.

Đurđica i ja se odmah slažemo jer smo ionako planirali skočiti do jednog vinara na tom području, čakštoviše, gotovo u istom selu.

Namještam Nedešćinu u navigatorici Emiliji i krećemo istarskim cesticama prema njenoj istočnoj unutrašnjosti.

U Nedešćinu dolazimo sredinom poslijepodneva. Bez Emilije ju nikada ne bih našao. Dočekuju nas Antonela Paliska, unuka vlasnika i osnivača vinarije Romeo, Romea Licula, i njena mama Mirjana Paliska.

Odmah nas vode u obližnji vinograd. Nekako mi je čudno hodati poljskim putem u gradskim cipelama, ali kaj sada, ne želim propustiti probati grožđe terana, malvazije i muškata!

Vinograd vinarije Romeo

Teran

Teran, malvazija, moja omiljena vina, ali nikada nisam probao njihovo grožđe, ono, možda i jesam, ali nisam znao da su to malvazija ili teran. Kupiš grožđe u dućanu ili tržnici i jedeš, ne znaš koje je. Možda se takvo, vinsko grožđe, ni ne prodaje za jelo? Možda. Ne znam.

Zobam, uživam.

I onda red muškata! Žutog muškata! Guste, sitne, nježne bobice. Pucaju na dodir dok se ljepljivi sok cijedi prstima, prinosim nekoliko bobica, nos pun opojnog mirisa, stavljam ih u usta, ne, ne, nikada prije nisam jeo muškat. Slatki sok ispunjava usta, miris muškata ulazi u nosnice i sa stražnje strane, berem nove bobice, muškat, muškat, to je to! Sada ne samo da volim muškatno vino, nego i samo muškatno grožđe!

Muškat! Ah taj muškat!

Ne dam se odlijepiti od muškata!!

- Idemo do onog drugog vinograda, tamo su puno stariji trsovi – zove nas mama Mirjana.

Ma kako, kako ovo pustiti?

- I tamo ima muškata! – dodaje mama Mirjana.

Ništa, idemo vidjeti taj stariji vinograd i probati njegovo grožđe. Opet muškat. No, čini mi se kako je onaj s mlađih trsova bio malo slađi, aromatičniji. Možda su mi samo osjetila otupila? Možda. Sjećam se s Tomekovih Vinskih razgovora kako su vinski znalci stalno pitali za starost vinograda. Morat ću to malo istražiti. Ali ne danas, ne tu. Danas i tu uživam u muškatnom grožđu.

Muškatna sorta je inače vrlo brojna. Smatra se jednom od najstarijih, a navodno potječe iz Francuske.

Napraviti muškatno vino, slatko desertno vino, e to je tek prava majstorija!

Zašto?

Vino je živo, ono živi od trena kada se spremi u bačve, živi pretočeno u bocama, živi utočeno u čaše, živi sve dok ne klizne u vaš želudac! Osnovni proces u vinu je fermentacija koju rade gljivice kvasca pretvarajući šećer u alkohol. Taj proces ide sve dok kvasac ne potroši sav šećer i vino postane suho. Tada nestaju i gljivice kvasca. Ako želite zaustaviti fermentaciju u nastojanju da vino ipak zadrži malo šećera, ostane, recimo, slatko ili stvarno ostane slatko, morate se riješiti kvasca! Jedan od načina je ekstremno hlađenje vina iz kojeg slijedi solidno sulfitiranje. E, tu leži majstorija! U sulfitiranju! Kako dodati što manje sulfita, a dobiti slatko, desertno vino!

Eto, za dobar muškat treba i dobro muškatno grožđe, ali i vještina! Kako god, u muškatu treba uživati umjereno, posebice ako ne podnosite sulfite.

Vraćamo se u vinariju Romeo, mada to vinarija treba uzeti u proširenom izdanju. Možete tu i odsjesti, postoji nekoliko soba, možete i pojesti, provesti lijepi vikend.

Srce svake vinarije je podrum! Tu se odvijaju ti čudesni procesi pretvorbe soka od grožđa u vino, tu se dokazuju majstori zanata!

Ovdje je čak njih troje! Antonela, njen otac Roberto i nonić Romeo Licul. Pokazuju nam bačve od rosfraja.

Mora da sam u Raju!

Ja sam definitivno u Raju! Đurđica, Antonela i Dijana.

Kušamo malvaziju. Izvrsna! Još vesela i razigrana, baš kakvu volim.

Svakakve tu ima menažerije! Čak i konja!

Dok Đurđica i Dijana odlaze pogledati konje i ovce i ostalu menažeriju, da, da i toga tu ima! ja malo švrljam po dvorištu. Sve je ovdje podređeno jednom cilju – proizvodnji vrhunskih vina.

Neophodna mehanizacija, nonić Romeo mi pokazuje kako rade pojedini uređaji, čemu služe.

Nonić Romeo Licul, nisam ga vidio bez osmjeha na licu!

Bez alata nema zanata, mehanizacija nužna da bi se obrano grožđe na vrijeme obradilo, a sok spremio u bačve.

Odmah se vidi tko je tu prava gazdarica! Antonela ordinira u podrumu daje upute!

Valja tu doći na vikend i osjetiti ne samo istarska vina i gostoljubovost domaćina, nego osjetiti cijelu Istru!

Još malo sjedimo na terasici, uživamo u malvaziji i teraninu.

Uz vina ima tu i drugih tekućih delicija!

Nekako je vrijeme da pođemo put Zagreba.

Na odlasku dobivam butelju žutog muškata, a Đurđica malvazije.

Hvala Antonela!

- Gdje ćemo stati na kavi? Vrata Jadrana? – pitam nakon što smo se smjestili u auto.

- Je l' možemo u Opatiji? – Dijana će.

- I ja bih u Opatiji! – dodaje Đurđica.

Imam li izbora, pomislim si.

Putanja kojom smo išli.

Najnoviji

Zaboravljena baština
2019-11-16
Istarska vina i francuska kuhinja
2019-10-02
Muškat
2019-09-22
S oblacima i burgerima
2019-09-17
Renesansna bajka u Koprivnici
2019-08-24

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Riana travelmakerica
2018-01-17
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.