VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Magija Gorskog kotara

2019-05-25 Do sada pročitan 443 puta

Fotografije: Đurđica Marković i ja

Postoje ceste i ceste. Postoje one kojima idemo zato što moramo i one kojima idemo zato što želimo ali i one kojima idemo jer smo se izgubili. Postoje one važne ceste i one posve beznačajne. Postoje ceste s mnogo traka, ali i one gdje se dvoje jedva mimoiđe. Postoje one kojima svi znaju smisao i svrhu, ali i one za koje nitko ne zna zašto su napravljene. Postoje one poznate, za koje svi znaju, i one davno zaboravljene. Postoje one koje znače život i one koje su nekada, u nekom periodu značile život i razvoj nekog kraja.

S cestama je često kao i s ljudima – znamo za njih dok su nam korisne, poslije brzo padaju u zaborav. Ne znam samo tko brže pada u zaborav, ceste ili ljudi?

Prije polaska

Odmor i kava u Gornjem Mrzlom Polju

Postoje te neke stare, zaboravljene ceste koje su jednom, nekada, u nekom periodu značile puno, uz koje su ljudi živjeli i od kojih su živjeli. Onda se, gotovo preko noći, nešto promijeni, pojavi se neka druga, nova, bolja cesta, a ova stara pada u zaborav. Gostionice i svratišta se zatvaraju, ljudi odlaze, kraj umire. Osim ako…

Osim ako im neki drugi ljudi ponovo ne podare novi život, ako im neki drugi ljudi ne daju novi smisao postojanja.

No, vrijeme od one agonije do novog života može biti dugačko, može se mjeriti desetljećima.

Karolina je jedna od takvih. Jedna od zaboravljenih cesta koja, možda, nadam se, volio bih, dobiva novi smisao, novu priliku, novi život.

Nikada više njome kirijaši neće tjerati svoje konje prevozeći robu prema moru i s mora, niti će ih gostioničari krijepiti tijekom zamorna puta, niti će im konjušari timariti konje. Oni koji danas putuju Karolinom i vraćaju je u život su moderni nomadi, turisti, za sada ponajviše oni koji putuju na dva kotača.

Po nalogu cara Karla VI, austrijski carski pukovnik Matija Antun Weis gradi prvu planinsku cestu koja povezuje obalu i unutrašnjost Hrvatske, a radovi, u nekoliko etapa, traju od 1726. do otprilike 1736. godine. Karolina, vrlo zahtjevna cesta, uska i puna strmih uspona i nispona te oštrih zavoja, pogodna za transport samo pješice ili na konjima postaje žila kucavica uz koju počinje bujati život. Otvaraju se gostionice i svratišta, postaje za zamjenu konja, kovačke radionice za potkivanje, doseljavaju se ratari i stočari, ali i drvosječe.

Napuštamo Lujzijanu kako bi se pre Vrbovskim uključili na Karolinu

No 1811., puštanjem u promet Lujzijane, tada najmodernije planinske ceste u Europi, a to znači i na svijetu, Karolina gubi na značaju, život oko nje zamire.

Nešto više od dvjesto godina kasnije, te subote, vozimo se Đurđica i ja Karolinom i vraćamo joj život. Nismo usamljeni, putem srećemo još istomišljenika na dva kotača, istina, sramežljiv broj, ali broj koji daje nadu kako će Karolina uskoro opet biti žila kucavica nas modernih nomada, turista.

Kako u mom putopisnom dnevniku nedostaje dio Karoline od Ravne Gore do Bakra, odlučujem kako ćemo do Vrbovskog najelegantnijim putem, Lujzijanom carskog podmaršala Filipa Vukasovića.  Moram, naime, pogledati još nešto između Vrbovskog i Ravne Gore.

Gore, dolje, okuka, gore, dolje, okuka i ponavljajući tu iteraciju dolazimo u Staru Sušicu. U knjizi  „Starim cestama prema moru“ Lare Černicki i Staše Forenbahera je fotografija ploče iz 1801. o održavanju Karoline, zadnji puta je nisam našao.

Dvorac Stara Sušica

Ploča iz 1801. o održavanju Karolinske ceste

Ovoga puta je nalazim na zidu dvorca Stara Sušica. No, nekako mi izgleda kao replika, ali u razgovoru s voditeljicom dvorca, gospođom Vlastom Gudac bivam demantiran, to je ipak original! Tekst je na latinskom, ako netko može prevesti, rado ću ubaciti…. Stari dvorac obitelji Frankopan danas je formalno planinarski dom u kojem, mahom, odsjedaju dječje grupe, no ako želite, možete ga zakupiti i vi te za vaše prijatelje organizirati, recimo, viteški turnir!

U razgovoru s voditeljicom dvorca Stara Sušica, gospođom Vlastom Gudac

Kako vrijeme curi, a tek smo na početku, hitamo dalje prema Ravnoj Gori.

Gore, dolje, okuka i ponavljajući tu iteraciju mnoštvo puta, stižemo u Ravnu Goru. Postoji valjani razlog zašto ponovo dolazimo tu, iako smo bili prije tjedan-dva, a to je crkva u samom središtu mjesta. Dobro, teško je govoriti o središtu, Ravna Gora je razvučena duž nekoliko kilometara Karoline.

Crkva, pa što? rekli bi mnogi. Svako selo ima barem jednu! E da, ima, ali malo ih je koje su napravljene po nacrtu slavnog arhitekta Hermana Bollea!

Da! Crkva u Ravnoj Gori, posvećena sv. Tereziji Avilskoj, sagrađena je 1901. po nacrtima baš tog Hermana Bollea! Herman Bolle u središtu Gorskog Kotara!

Ispred crkve sv. Terezije Avilske, napravljene po nacrtu arhitekta Hermana Bollea

Nažalost, zatvorena. Par sličica i krećemo dalje put Mrkoplja.

Vožnja zelenilom Gorskog kotara i jasno mi je zašto su ga Talijani toliko silno željeli posjedovati! Pa tko ne bi!?!?

Mrkopalj. Mjesto najpoznatije po zimskim meteorološkim izvještajima i reportažama. Međutim, sada je proljeće. Trebalo bi tu stati i ostati nekoliko dana, koji tjedan, šalabajzati planinarskim stazama, otići do Matić poljane, no mi nemamo vremena otići čak ni do devet kilometara udaljenog Begova Razdolja, najvišeg nastanjenog mjesta u Hrvatskoj. I tako, moj prvi posjet Mrkoplju traje kratko, tek nekoliko minuta. Šteta.

Na ulazu u Mrkopalj

Centar Mrkoplja

Cesta od Mrkoplja prema Fužinama, u daljini predivan kumulonimbus

Ulaz u Fužine, od modernog mosta autoceste nas dijeli nepuni kilometar i gotovo tri stoljeća

Čovjek naprosto ne može stići sve u jednom danu! Osim toga, nešto ipak mora ostati za neku novu vožnju Karolinom. Posebice zato što je ova dionica Karoline pitoma, prava uživancija za vožnju motorom.

Nakon prijevoja Vrata na 720 metara iznad mora, Karolina se počinje obrušavati prema moru i do Hreljina, u samo šest kilometara, gubi pet stotina metara nadmorske visine!

Obrušavanje prema moru, navodno strmina mjestimice doseže nevjerovatnih 17%!

Pogled na Kvarner i kišni Kvarnerić

Ulaz u Bakar pokaj apokaliptičnih lučkih postrojenja

Kako Dragica slabo koči motorom, uz pomoć njenih moćnih kočnica, koje koristim naizmjence, malo prednju, malo zadnju, uspješno se spuštamo u Bakar.

Bakarska riva

Što reći o Bakru? Biser primorskog grada žrtvovan za tehnološko-ekonomski napredak! I ne samo Bakar, cijeli je Bakarski zaljev nagrđen apokaliptičnim postrojenjima koksare! Ako želite snimiti film kataklizme zemaljskog raja, Bakar i Bakarski zaljev su idealna scenografija.

Danak modernizaciji plaća i Karolina. Njeni završni krakovi, onaj izvorni do Bakra te dva dodatna, do Sušaka i Kraljevice su nepovratno i nepremostivo isprekidani i ispresijecani modernim prometnicama. Napuštamo Bakar i nekom čudnom, vrlo strmom cesticom se penjemo prema Jadranskoj magistrali te ulazimo u Rijeku. Tijekom godina i desetljeća, sada već i stoljeća, urbanizacijom grada originalna Karolina postupno nestaje. Njen riječki krak završava na današnjem Titovom trgu. Ako ništa drugo, mogu reći kako sam ipak „spojio“ početak i kraj Karoline.

Takozvana Piramida u Rijeci, inače spomenik jednoj drugoj cesti, no s Karolinskim miljokazom

Kraj, ili početak Karoline, danas se nalazi na Titovom trgu u Rijeci

I tako sam "spojio" krajeve Karoline, prve planinske ceste u Hrvatskoj

Ostaju mi još dvije kratke dionice prve planinske ceste u Hrvatskoj, od Jarča Polja do Bosiljeva te od Hrsine do Vrbovskog. Ovu prvu neće biti problem proći, no od Hrsine do Vrbovskog Karolina je ili makadam ili poljski put. Za tu dionicu još nemam rješenje. Pješice? Biciklom?

Mapa dijela Karolinske ceste od Ravne Gore do Bakra i Rijeke

Najnoviji

Svuda pojdi, doma preko Velebita dojdi
2019-08-10
Buffalo Bill City
2019-08-09
Kapilarama Bukovice do izvora Krupe
2019-08-05
O bajkama, bajkerima i manastirima
2019-07-30
U jednome danu, na dva izvora, utažih žeđ!
2019-07-23

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Riana travelmakerica
2018-01-17
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Vražji prolaz
2017-05-27
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.