VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Prva proljetna vožnja 2019

2019-03-23 Do sada pročitan 742 puta

Da, da, znam, naučili smo voziti i zimi, sezona nam sada traje 365 dana godišnje, u čemu je onda velika stvar s tom prvom proljetnom vožnjom?

E pa postoji stanovita razlika između nje i onih zimskih.

Kada vozimo zimi, tada smo i psihički i fizički pripremljeni za takvu vožnju. Dobro smo obučeni, računamo sa svim njenim izazovima,  znamo da su dani kraći, asfalt hladan, a na cesti nas čeka mnoštvo opasnih iznenađenja.

Onda nastupa proljeće, dnevna temperatura raste, dani su dulji, ceste mame na ozbiljne rute. Tako ove prve proljetne subote ni ja ne odolijevam zovu vožnje na dva kotača. Vremenska prognoza obećava predivan proljetni dan i nema se tu što puno razmišljati. Teddy Biker Bear, Dragica i ja krećemo na prvu proljetnu vožnju!

No, iako neki hodaju u kratkim rukavima, ne nasjedam izazovu  - oblačim se propisno, jaknu s još uvijek umetnutom zimskom podstavom, dvostruku zaštitu za vrat, potkapu, iberhoze…

Postoji jednostavno pravilo kako se obući za motor: ako se ne kuhate dok stojite, smrznut ćete se u vožnji. Univerzalno za sva godišnja doba.

Itinerar je jednostavan: prema Sisku, pa do Petrinje, onda Glina pa preko Kravarskog doma.

Kod Buzina izlazim na obilaznicu kako bih izbjegao Veliku Goricu i njenih milion kružnih tokića, te izlazim na izlazu za aerodrom.

Prva proljetna vožnja obično krije jednu veliku zamku o kojoj moramo voditi računa. Radi se o temperaturi vozne podloge. Asfalt je još uvijek hladan, te čak i maksimalno zagrijane gume u danim uvjetima ne drže kako bismo očekivali ili željeli. Zato lagano po gasu i kočnicama te koristite više zadnju nego prednju.

Na ulazu, ili izlazu iz Velike Gorice, meni je to nekako izlaz, no radi se o njenom istočnom kraju, skrećem prema Sisku. Ta cesta mi je poznata kao vlastiti džep.

Prvi pit-stop je kod Peščenice, na mom grunteku. Kava s mamom i blitz inspekcija stanja voćaka. Ne zadržavam se dugo, kilometri zovu.

Priroda je još uvijek u smećkastim tonovima, svejedno uživam. I mislim da sam dobro odmjerio što obući, nije mi hladno, a ni ne znojim se.

Lagana vožnja bez puno napora, držim se nekih ugodnih vibracija 1063 kubika dok kilometri lagano cure ispod Dragičinih kotača.

Iako su zimske kiše i promet poprilično oprali i očistili ceste, valja računati na moguće ostatke šljunka uz rubove te u zavojima. Zato tijekom privih proljetnih vožnji treba otvoriti četvere oči! Ukoliko vozite ujutro ili navečer, morate računati i s rosom koja kolnik pretvara u klizalište.

Raskrižje nadomak Petrinje, na samom ulazu, lijevo za centar, desno za Glinu, Topusko, Karlovac, more, ljeto…. Skrećem desno.

Nakon osam kilometara, u mjestu Gora, s desne strane pažnju mi privlači zanimljiv sakralni objekt. Zaustavljam se na prostranom parkiralištu.

Radi se o župnoj crkvi uznesenja Blažene Djevice Marije koja se prvi puta spominje 1334, a samo mjesto stotinjak godina ranije, 1201. Između 1997 i 2011 na tom lokalitetu se u nekoliko navrata vrše arheološka iskapanja tijekom kojih su nađeni mnogi značajni artefakti.

No, cesta me zove, a i objekt je zatvoren te ne mogu ući. Šteta.

Glina. Glavna cesta skreće i ide južnim rubnim dijelom mjesta, nastavljam ravno i ulazim u centar. Nikada nisam bio u Glini, uvijek sam je nekako obilazio. Polako vozim glavnom cestom, s desne strane kafić do kafića. Hoću li stati? Njnjnj, ni jedan mi baš ne privlači pozornost. Ne kažem da su loši, ali očito danas nisam za takve ugostiteljske lokale.

Izlazim iz mjesta. Kilometar - dva nakon izlaza putokaz za Veliku Goricu. Nonšalantno ga prolazim, nekako mi je prebrzo naišao, čini mi se kako poslije mora biti još jedno skretanje. Bezbrižno krivudam dalje i nakon 13 kilometara se zaustavljam kod restorana Brioni.

E tu ću napraviti odmor. Naručujem ono smeđe osvježavajuće bezalkoholno piće i uživam u dvokoračnoj i tročetvrtinskoj glazbi koja dopire iz unutrašnjosti restorana.

-Je li to neka svadba unutra?, pitam mladog konobara.

-Ne, neki penzioneri.

Sad to moram  vidjeti! Ulazim i fakat, puna sala penzionera koji plešu uz živu glazbu! Zapanjen stojim i gledam, totalna ludnica! A da im se pridružim? Ne, ma ne, vraćam se svom smeđem osvježavajućem piću. A kaj, još bum malo uživao u tanzmusik pa pem dalje.

No prije polaska slikanje ispred tenka iz Domovinskog rata.

Vozim dalje, ulazim u Gvozd i lagano shvaćam kako je ono bilo jedino skretanje za Veliku Goricu i kako me sad čeka dodatnih stotinjak kilometara. Zato volim motor! Nikad ne znaš gdje će te odvesti ni kada dovesti doma!

Samo prolazim kroz Gvozd i nastavljam prema Vojniću. Gledam putnu kilometražu i računam kako ću na prvoj benzinari morati natočiti. U Vojniću skrećem prema Karlovcu. 

Brezova Glava, izlaz na D1. Lijevo prema moru, ljetu, vrućim cestama, izazovima, desno prema benzinskoj, Karlovcu i realnosti. Prolazim kraj dvojice policajaca što stoje na samom raskršću i odlazim na benzinsku. Najavili su pooštrenu kontrolu brzine, posebice motorista. Ovo su prva dvojica koje srećem na putu i nije da baš nešto kontroliraju. Točim do vrha, uključujem se na D1 u smjeru Karlovca.

U Turnju prolazim kraj ratnog muzeja na otvorenom, ne, ovoga puta neću stati, popodne lagano curi, idem doma.

Karlovac, grad na četiri rijeke, počeo kao vojna utvrda na raskrsnici putova, odavde kreću tri povijesne ceste prema moru, Karolina, Jozefina i Lujzijana. Ponovo doživljava sudbinu tranzitnog grada: samo prolazim kroz njega. No, u planu imam pronaći izvorne početke Jozefine i Lujzijane što zahtijeva malo švrljanja po gradu i, možda, koju kavu. No, o tom potom.

Izlazim na A1 prema Zagrebu. Dosadna vožnja autocestom, no povremeno zakrenem gas kako bi razradio Dragičinu mašinu. Da se ne ulijeni.

Nakon nekih 240 kilometara parkiram pred garažom, spremam Dragicu i pomalo iscrpljen ali zadovoljan krenem pješice doma.

Najnoviji

Može i bez kavijara
2019-06-29
Misteriozna Rudolfina
2019-06-08
E, to ja zovem rutom!
2019-06-01
Magija Gorskog kotara
2019-05-25
U potrazi za duhovima karolinskih kirijaša
2019-05-11

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Riana travelmakerica
2018-01-17
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Kninska grmljavina
2018-08-05
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.