VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Rebreather ili ronjenje bez mjehurića

2019-03-02 Do sada pročitan 266 puta

Ronilac koji svako malo ispušta jato mjehurića što hrle prema površini je slika koju ima većina ljudi kad se spominje ronjenje s bocama. No, vjerovali ili ne, postoji i ronjenje s bocama kod kojega nema tih jata mjehurića.

Te prve ožujske subote imam priliku vidjeti, a i probati takvo ronjenje - bez mjehurića! Predsjednik mog kluba za podvodne aktivnosti Zaron, Bogdan Celinić Šiljo, organizira demonstraciju takozvanog rebreather ronilačkog sustava, a takva prilika se ne propušta. Demonstracija je u ronilačkom bazenu u sklopu vodenog svijeta Aquae Vivae gdje klub održava tečajeve i demo ronjenja.

Iako je kalendarski još zima, dan govori kako smo već ipak ušli u klimatsko proljeće. No, ono što mene danas zanima nije kupanje u vanjskom bazenu i sunčanje nego taj rebreather!

Svako promišljeno učenje počinje teorijom.

Demonstrator je slovenski profesionalni ronilac Dado Podnar. Skupilo se nas petorica zainteresiranih, a Dado nam u učionici objašnjava osnove rada zatvorenog sustava za ronjenje – rebreathera.

Jedan najmodernijih rebreathera.koji se montira na boku ronioca.

Shematski prikaz konstrukcije i rada rebreathera.

Klasična konfiguracija rebrethera koja se "nosi" na leđima. U lijevoj boci je balastni plin, a desnoj kisik.

Načelno, rad je jednostavan. Izdah, ne znam kako bih to drugačije nazvao, može ali i ne mora biti zrak jer mješavina plinova može biti bitno drugačija od zraka, se ne ispušta u okolinu nego se vraća u sustav. Naime, mi metaboliziramo, ili, laički rečeno, potrošimo samo jedan dio kisika u smjesi plinova koji udišemo. Ukoliko se radi o zraku, od raspoloživih 21%, mi potrošimo samo 4% kisika. Šteta je izgubiti ostatak. Uz to što potrošimo dio kisika, u izdah ubacujemo nešto ugljičnog dioksida. Kako bi se uklonio taj ugljični dioksid u rebreatheru postoji filtar koji ga veže na sebe. Jasno je kako taj filtar ima ograničeni kapacitet, a time i vijek trajanja. Obično je to oko šest sati korištenja, no preporuke su da ne bude preko četiri.

Filtar ugljičnog dioksida nije ništa drugo nego lonc s kemijski aktivnom tvari koja na sebe veže ugljični dioksid.

Potrošeni kisik se nadoknađuje iz spremnika s kisikom, a količinu regulira kompjuter koji dobiva informacije iz cijele baterije senzora. Naime, tu ne smije biti greške. Ukoliko bi se u sustav vraćalo manje kisika od potrošenog, korisnik bi to primijetio jer bi mu „falilo zraka“, no višak ne bi, a tada bi moglo doći do trovanja kisikom! Radi sigurnosti, sustav kontrole, senzori s kompjuterom, je dupliciran.

Radi sigurnosti i kontrole korisnik ima dva ekrana koji prikazuju bitne parametre, „semafor“ s raznobojnim led diodama na usniku te buddy signalno svjetlo o stanju sustava koje kontrolira pratilac.

Količina balastnog plina, zraka ili neke druge smjese plinova, se u sustavu nadoknađuje iz njegova spremnika. Balastni plin ima, pak, svoje senzore.

Čemu uopće takav sustav? Kompliciran je, znatno skuplji od običnog scuba sustava, čemu?

Da, naravno da postoji razlog razvoja i korištenja takvog sustava.

I on je jednostavan. S rebreatherom se na istoj dubini može ostati znatno dulje nego sa scuba sustavom!

Već vidite kuda to vodi. Rebreather je namijenjen roniocima koji puno rone, bilo da im je to posao, bilo da im je to strastveni hobi. Jasno vam je i kako za ronjenje s rebreatherom morate imati društvo s jednakom opremom jer inače nema smisla.

Instruktor Dado.

Teorija je teorija, ali ništa bez prakse! Nosimo svu tu opremu na bazen.

Rebreatheri kraj bazena

.

Oprema je nešto složenija nego kod scuba ronjenja pa i iskusnim roniocima treba asistencija instruktora.

Kontrola sijaset parametara je nužna. Na svakoj ruci po jedan monitor!

Iako sam netom prebolio tešku upalu pluća i još uvijek učestalo kašljem, ipak odlučujem probati.

Meni su trebala dva asistenta!

Moj red, Dado mi pomaže montirati opremu, još jednom objašnjava kako otvoriti usnik i asistira kod zarona. Na dnu mi priteže gurtne kojih je znatno više nego na običnom scuba sustavu. Postoje i verzije rebreathera koje se pomoću dva karabinera prikapčaju s bočne strane i pogodne su za ronjenje u spiljama – lako se skidaju i montiraju te ih u uskim prolazima ronilac može gurati ispred sebe.

Prvo što primjećujem je lakoća disanja. Nema neke razlike između disanja s rebreatherom i disanja na kopnu. A o izostanku mjehurića neću ni govoriti!

Malo se mučim s plovnošću. Naučio sam na fino podešavanje plućima čega ovdje nema.

No, primijetio sam i jednu razliku na koju bih se morao navikavati – nema regulacije plovnosti udisanjem i izdisanjem. Rebreather ima dvije nepropusne vreće koje služe kao dodatna plućna krila. Iz njih udišete i u njih izdišete. Kad su vam pluća prazna, umjetna pluća su napuhnuta i obrnuto. Jedina regulacija plovnosti je pomoću balastnih balona u jacketu. Za finu regulaciju plovnosti samo pomoću jacketa treba puno vježbe.

Nakon pet, šest minuta izranjam obogaćen za još jedno ronilačko iskustvo.

Prepun dojmova!!

Hvala Šiljo, hvala Dado!

Najnoviji

U potrazi za duhovima karolinskih kirijaša
2019-05-11
Lujzijanom, caricom svih cesta
2019-04-21
Prva proljetna vožnja 2019
2019-03-23
Rebreather ili ronjenje bez mjehurića
2019-03-02
Šajeta
2019-01-13

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Riana travelmakerica
2018-01-17
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Vražji prolaz
2017-05-27
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.