VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Ramen – shogun u Zagrebu

2018-12-10 Do sada pročitan 382 puta

Shoguni su japanski vojni diktatori koji od 1185. do 1868. de facto vladaju Japanom, a samo formalno odgovaraju japanskom caru. U vojnom smislu imaju gotovo apsolutnu vlast.  Zadnji, petnaesti po redu shogun je Tokugawa Yoshinobu  (r. 1837, u. 1913).

Tokugawa Yoshinobu , zadnji šogun, 1866-1877.

Zašto je on uopće bitan za ramen  juhu?

Pa i nije bitan!  No njegova se vladavina, 1866. do 1867., poklapa s dolaskom kineske juhe s rezancima u Japan! Prema Yokohama Ramen muzeju, ramen dolazi u Japan 1859. godine, no točna godina još nije utvrđena, a pitanje je hoće li i biti. Zato je puno preciznije reći kako taj dolazak datira iz doba Tokugawe Yoshinoba, zadnjeg šoguna.

Ramen je japanski prijepis kineske riječi lamian što je vrsta kineskih rezanaca. Lamian se radi uzastopnim savijanjem i istezanjem tijesta, a duljina i debljina ovisi o broju tih iteracija.

Nije mi poznato koliko se Yoshinobu sladio ramenom, vjerujem kako taj podatak nemaju ni u Yokohama Ramen muzeju, no ja ovoga ponedjeljka jesam.

Ne, nisam išao u Yokohamu, dovoljno je bilo otići na zagrebačko adventsko Fuliranje na Strossmayerovom trgu. Naime, tamo u Kansui Ramen Baru  možete do mile volje uživati u fantastičnom ramenu!

I tako, tog prohladnog ponedjeljka, u organizaciji shogunice hrvatskog PR-a Hane Klain, dolazimo Đurđica i ja na zagrebačko Fuliranje probati taj famozni ramen. Cijeli grad je poludio za ramenom i ja ga, naprosto, moram probati!

Dokaz tom ludilu je i gužva ispred Kansui Bara gdje srećemo i samu Hanu. Gazda Vid Nikolić nam kaže kako moramo pričekati desetak minuta dok pripreme novi rundu ramena.

Potražnja je, očito, drastično veća od proizvodnih kapaciteta! Vid i njegovi asistenti jedva stignu nasmagati toliko ramena!

Strpljen-spašen, dolazi moj ramen. Svašta u njemu!

-Što je to- pita me djevojka koja, zajedno sa svojim pratiteljem, dijeli okrugli stol s nama.

-Ramen.

-Izvrsno miriši!

-Da, a sad ću vidjeti i kakvog je okusa.

 Prvo jedan srk vruće juhe. Ohoh! Ne samo da dobro miriši nego je i okus izvrstan! Guram žlicu u dubinu posude i izvlačim te rezance. Čudno! Nisu skliznuli sa žlice kao što bi naši domaći! Kako su dugački, koristim se provjerenom japansko-kineskom metodom za njihovo skraćivanje – pregrizem i višak padne nazad u vruću juhu. Daleki istok još jednom pokazuje svoju inovativnost u praktičnosti. Ne samo da nisu skliski nego i u ustima ostavljaju drugačiji osjećaj od naših domesticus vulgaris rezanaca! Ramen ili lamian su nekako kompaktniji, tvrđi, ali ne sirovi, nego baš tvrdi. Taj efekt je vjerojatno posljedica načina proizvodnje – uzastopnim presavijanjem i razvlačenjem tijesta.

Pronalazim tu još sastojaka, dvije polutke tvrdo kuhanog jajeta, komad svinjetine, nešto kao čuperak rižinih rezanaca, mladi luk(?), mljeveno meso(?), gljive, neke povrtnice…

Ramen ne samo da je blagodat za nepce, nego i grije tijelo u ovim hladnim danima i večerima.

I tako, dok uživam u svom ramenu, a Đurđica u tuni Kansui Bara, ćakulamo s tim mladim parom za koje se ispostavlja kako su iz Istre, kako su živjeli i radili u Španjolskoj i na Gibraltaru. I to je jedna od lijepih stvari zagrebačkog Fuliranja – lako možete naići na zanimljive sugovornike!

Što reći za kraj?

Ramen je za mene novo kulinarsko otkriće! Jelo kojem ću se sigurno rado vraćati što znači kako je Kansui Ramen Bar dobio još jednog fana! 

 

Najnoviji

U potrazi za duhovima karolinskih kirijaša
2019-05-11
Lujzijanom, caricom svih cesta
2019-04-21
Prva proljetna vožnja 2019
2019-03-23
Rebreather ili ronjenje bez mjehurića
2019-03-02
Šajeta
2019-01-13

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Riana travelmakerica
2018-01-17
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Vražji prolaz
2017-05-27
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.