VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Ročka konoba, počeo s kavom, a završio s ombolom

2018-09-23 Do sada pročitan 1375 puta

Čovjek nikada ne zna kuda ga sudbina nosi i što će mu već idući trenutak donijeti. I to je onaj začin života koji ga čini lijepim. Kako u životu, tako i u kuhinji.

Povratak iz Rovinja, nakon predivnog vikenda na Weekend Media Festivalu, može biti pomalo deprimirajući. Onako, slatko deprimirajući. Slatko jer znaš da si proživio dva-tri predivna dana i deprimirajući jer su prošli.

Kako bi umanjili taj depresivni dio, Đurđica i ja odlučujemo malo prošvrljati Istrom, preciznije, posjetiti neka mjesta gdje smo proveli predivne trenutke na letačkim natjecanjima. Destinacija: Roč.

Vožnja istarskim cestama je vožnja Rajskim vrtom. Istru, ja va srcu nosin, stalno ponavljam tu misao, naslov knjige pokojnog Drage Opašića Billija.

Motovun

Ako je neki grad postao ikona Istre, onda je to definitivno Motovun. Gledamo ga sa susjednog brda i uživamo u vinjeti. Iza njega rub Ćićarije. Ovoga puta ga preskačemo, naprosto nemamo vremena pentrati se od podnožja brda do samoga grada. Jednom drugom prilikom. Osim toga, nameračili smo se na Roč.

Buzet, grad koji je urbanistički dokaz dualnosti prirode. Nigdje nisam vidio takav spoj arhitektonske suprotnosti: na jednoj strani bezlični novi dio grada, bez duše, boje, mirisa i okusa, a na drugoj, bolje rečeno na brdu ponad, stari klasični, šarmantni, očaravajući istarski gradić s kojeg puca pogled na dolinu Mirne. Ovoga puta samo točimo gorivo na razmeđi tih svjetova. I nastavljamo put Roča. S lijeve strane nam ostaje klif Ćićarije, ni sam ne znam koliko sam puta tuda jedrio bezmotornim zmajem. Sjećanja samo naviru.

Skrećemo s glavne ceste na uski put koji se penje prema Roču. Parkiramo ispred društvenog doma, i opet se prisjećamo zmajarskih natjecanja jer ovdje je bio headquarter. Organizacija je bila toliko dobro uigrana da smo jednom dobili i Europsko prvenstvo. A biti meteorolog na Europskom prvenstvu u slobodnom letenju zmajem je velika recka u životu jednog meteorologa.

-Idemo na kavu u onaj kafić- govorim Đurđici pokazujući na lokal gdje smo redovito pili jutarnje kave i ne njenom licu vidim teško razočaranje – no prvo idemo malo prošetati starim dijelom grada - dodajem.

Roč, Gradska vrata.

Gradska vrata. U njima pravi mali arheološki muzej! Nekoliko starorimskih nadgrobnih spomenika i ploča s latinskim natpisima. Šteta što nema prijevoda, objašnjenja. Ništa, idemo dalje. Desno od ulaza, na zidu, spomen ploča glagoljašu Jurju Žaknu, izdavaču prve hrvatske štampane knjige „Misal po zakonu rimskoga dvora“ iz 1483. Ploča je postavljena 1975. Mjesna crkva sv. Ante ima znameniti "Glagoljaški abecedarij" iz 1200-ih. Mogli bi reći kako je Roč bio centar glagoljaške pisane riječi u Hrvatskoj.

Spomen ploča glagoljašu i izdavaču Jurju Žaknu.

Točno znam kuda idem, gdje vodim Đurđicu. Naravno kako nisam namjeravao popiti kavu u „onoj birtiji“. Stari dio Roča je šarmantan, no njegovo jezgro, samo središte je kao iz bajke! I tamo se smjestila Ročka konoba, mjesto gdje namjeravam popiti kavu!

Samo jezgro Roča

-Tu ćemo popiti kavu – kažem i s osmjehom odslušam tiradu o tome kako sam htio popiti kavu u onoj...

Sjedamo za okrugli kameni stol kojeg okružuju male drvene stolice. Gdje je sedam patuljaka?

Selfi ispred Ročke konobe 

Dok pokušavam napraviti selfi tako da se vidi i dvopisni natpis Ročka konoba, na latinici i glagoljici, Đurđica uživa u malom vrtu među kamenim glazbenim instrumentima.

Đurđica u vrtu s kamenim instrumentima

Naručujem tu kavu.

-Evo i karta, da vidite što imamo za pojesti- kaže simpatični konobar.

-Ma ne, samo ćemo kavu.

-Svejedno, neka bude.

Kava u Ročkoj konobi

Moram priznati, kava je vrhunska. Bijela kava. Vjerujem i ostale. Dok tako pijuckamo kavu dolaze grupice turista i gledam kako im iz kuhinje iznose lokalne delicije. Uzimam kartu i gledam što sve nude. Istarski specijaliteti, domaća kuhinja, što bi se reklo. Hjooooj… obožavam istarske kobasice s kiselim zeljem…

Odlažem kartu i nastavljam uživati u kavi. Odlazak na toalet je bio koban. Prolazim kraj dvojice Talijana u zreloj životnoj dobi i jedan se sladi istarskom kobasicom s kiselim zeljem. I tu sam pokleknuo.

-Ja bih ipak one jedne kobasice- kažem Đurđici.

-Ma to ti je zimsko jelo.

-Znam, ali volim ih.

-Pogledaj što još ima.

Eto ti i onog simpatičnog konobara. Kaj on ima radar?

-Ako mogu preporučiti ombolo u umaku od gljiva s njokima….

I cijela koncepcija „samo kave“ se ruši. Naručujem taj ombolo s njokima i čašu malvazije (naglasak je na i), Đurđica rebarca u umaku od teranina i meda sa zapečenom palentom.

Ručak, ombolo s njokima u umaku od gljiva i rebarca u umaku od teranina s medom.

Da, da, volim istarske kobasice, ali ovo, ovo je nešto sasvim drugo! Komadi ombola u saftu od gljiva s njokima i sve prekriveno aromatičnim ribanim sirom, sada već djelomice rastopljenim. Kušam malo… prava simfonija okusa!

Ja u elementu.

I još topli kruh! Toćam slasni umak! Radost za nepce i nosnice! A vidim i Đurđica uživa!

Rebarca

Konobar povremeno svraća, razmijenimo koju riječ, sve to radi vrlo nenametljivo, spontano. U jednom trenutku Đurđica spomene kako je baš nedavno dobila bocu teranina, likera od terana, -Imamo ga i mi- kaže konobar.

Đurđica mi daje da probam i rebarca, moji neandertalski geni zatitraju, da, da, slijedeći puta naručujem njih!

Ne moram reći da smo počistili sve!

Kao točka na i, konobar Đurđici donosi čašicu teranina! Kuća časti!

-Za vas nešto?

-Ne hvala, bi, ali ne smijem, vozim- odgovaram s tugom. Jedna biska bi dobro legla, znam da im je vrhunska, ali ne smijem.

I tako, potvrđuje se ona teza iz prve rečenice: čovjek nikada ne zna kuda ga sudbina nosi i kako će nešto završiti. Nešto što je trebalo početi i završiti samo kao kava na predivnoj lokaciji, završilo je kao dva predivna sata provedena u ćakuli, upijanju pozitivnih vibracija Roča i gurmanskim užicima!

Odlazimo uz čvrsto obećanje kako slijedeći puta dolazimo na Dragici!

Najnoviji

U potrazi za duhovima karolinskih kirijaša
2019-05-11
Lujzijanom, caricom svih cesta
2019-04-21
Prva proljetna vožnja 2019
2019-03-23
Rebreather ili ronjenje bez mjehurića
2019-03-02
Šajeta
2019-01-13

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Riana travelmakerica
2018-01-17
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Vražji prolaz
2017-05-27
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.