VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Biti kao tuljan u bazenu

2018-05-25 Do sada pročitan 1221 puta

Fotografirao: Gordan Milčić

„Čovjek može puno više no što misli.“ André Gide, Nova Hrana, 1917.

Petak je izvrstan dan za vježbanje ronjenja u bazenu. Dobro, dobro, slažem se, petak bi bio još bolji dan za vježbanje ronjenja na Kornatima, ali kaj je, tu je.

I tako, u rano poslije podne tog dobrog petka, Đurđica i ja krećemo put Krapinskih Toplica, konačno odredište Vodeni park Aqua Vivae. Đurđica na kupanje, a ja na ronjenje u ronilački klub Zaron.

Dok vozimo starom Krapinskom cestom gledam kako se gomilaju kumulusi, rastu, postaju kumulusi kongestusi, u jednom trenutku nas zalije pljusak, ali već nakon nekoliko kilometara prestaje. I baš tu ugledam grupu motorista kako dolaze iz suprotnog smjera. Znaju li, vide li već prema čemu voze? No, moje su misli u negativi. Ne emocionalnoj nego nadmorskovisinskoj. Ispod površine.

Aqua Vivae, vodeni park u Krapinskim Toplicama, nadomak Zagreba. Tu sam već nekako kao kod kuće. Na stepenicama srećemo gazdaricu, Martinu Crljen, srdačan pozdrav, nekoliko riječi i krećemo prema svlačionicama. Čini mi se kako već imam i svoj ormarić za garderobu!

Na kraju krajeva, tu sam i prošao tečaj za ronioca!

U ronilačkom dijelu bazenskog kompleksa čeka me Gordan, profesionalni ronilac. Daje mi opremu koju odnosim do ronilačkog bazena.  U glavi vrtim proceduru pripreme. Nije ona komplicirana, ali se ne smije izostaviti niti jedna točka.

Prvo pričvršćujem bocu na jacket i isprobavam jesam li to dobro napravio. Što je slijedeće? Aha! Uzimam regulator i prišarafljujem ga na ventil boce. Jednostavno, s dva prsta! Tlak zraka će biti taj koji će zabraviti vijak. Uzimam usnik i pokušavam udahnuti. Ne ide, znači ispravan je. Prikapčam crijevo za pumpanje plovnog balona u jacketu, uzimam manometar, okrećem ga naopako i otvaram ventil na boci. Zrak pod pritiskom jurne u cijevi. Okrećem manometar, dvjesto bara, znači, puna je. Pritisnem gumb na stražnjoj strani usnika, šištanje zraka koji izlazi. Stavljam ga u usta, mogu disati normalno. Ovaj dio je spreman. Uzimam masku i naslinim stakla s unutrašnje strane, prokušana metoda protiv magljenja.

Uzimam jacket s bocom i nosim ga do ruba bazena, zamahnem kako bi ga bacio u nj kad mi mozgom prostruji misao, vrag da je nosi i misao: pa nisi napumpao jacket – potonut' će! Mozak radi glupost, daje naredbu ruci neka vrati jacket, no jacket i boca imaju toliku inerciju da desna noga radi neki čudan nagli pokret, strahovita bol sijevne u natkoljenici, jacket odlijeće u bazen, moja desna noga postaje neupotrebljiva, jacket s bocom pluta…

I što sada?

Bol je tupa, znači mišić nije pukao. Istegnut? Grč? Ne znam, ali boli. Cotam. Ništa, idem probati roniti. Ako baš ne budem mogao koristiti desnu nogu, prekinut ću ronjenje i to je to.

Obuvam peraje i bacam se u topli bazen. Mičem noge, desna boli, ne jako, ali boli. U vodi je opterećenje ipak manje. Uzimam masku, ispirem je i navlačim na glavu. Otpuštam naramenice na jacketu kako bi ga lakše obukao, uvlačim se u njega, vežem oba pojasa, onaj s čičkom i onaj s kopčom, malo pritežem naramenice i vežem prsne gurtne. Spreman za zaron. Na dnu ću fino podesiti opremu. Ispuštam zrak iz jacketa i polako ulazim u jedan sasvim drugi svijet.

Jedan sasvim drugi svijet, tako dalek i stran, a opet tu, nadohvat ruke i nama blizak! Kao da onaj riblji i vodozemački dio mozga, koji živi u svakom od nas, evocira uspomene na neka davna vremena dok nam je more bilo pravi dom. Endorfini ga preplavljuju i ostaje samo užitak.

Spuštam se na dno bazena, kleknem i ponovo zatežem sve gurtne.

Dodajem malo zraka u jacket kako bi postigao neutralnu plovnost. Plutam nekih metar iznad dna. Nema težine. Ma ki to more platit? Taj osjećaj bestežinskog stanja! Dobro, nije to ono pravo, astronautsko bestežinsko stanje, ali osjećaj kontrole kretanja u tri dimenzije je neopisiv! Trebalo mi je vježbanja dok nisam naučio postići to stanje neutralne plovnosti. Dišem polako i lagano, jer svakim udahom povećam volumen pluća i krenem prema površini, izdahom obrnuto. Na većim dubinama se to toliko ne osjeti, ali na dva-tri metra da.

Na prozoru bazena ugledam neke klince. Prilazim oknu i mašem im. Uzvraćaju. Neki se smiju, neki me gledaju s nevjericom. Dolazi i njihov otac. Cijela porodica me gleda! Sada znam kako se osjeća tuljan u bazenu zoološkog vrta! Hoće li mi baciti srdelice? Ronim krug po bazenu, oni me i dalje gledaju, dolaze i drugi. Mašu mi. I ja njima. Srdelica još nema. Opet napravim krug, provučem se ispod nosača podesta na ulazu u bazen.

Spuštam se na dno. Vrijeme za prvu vježbu. Skidam masku. Slika se zamutila. Vraćam je i kroz nos upuhujem zrak izbacujući vodu. Dva tri izdaha kroz nos i maska je suha.

Druga vježba, vadim i puštam usnik. Naginjem se na desno i zamahom ruke ga lovim i vraćam u usta.

E, sad ide najsloženija vježba koju znam raditi: skidanje jacketa s bocom. Posve ispuštam zrak iz jacketa. Otkapčam vezove oko trbuha i na prsima. Otpuštam naramenice. Skidam jacket. Hej, a pojas s olovima? Nemam ga!  Moje tijelo lagano krene prema površini. Kvragu. Hvatam jacket i držim se za njega kako ne bih isplutao. Dobro, prvi dio vježbe je gotov. Sada ga treba vratiti na leđa. Uvlačim desnu ruku, zabacujem jacket s bocom na leđa i provlačim lijevu ruku. Sve ponovo zakopčam i pritegnem. I to je to.

I još jedno skidanje maske, tek toliko. Nemam pojas s olovom da bih vježbao i njegovo skidanje i oblačenje. Nema veze. Drugom prilikom.

Ronim još nekoliko krugova i izranjam.

Zanima me kako će funkcionirati noga. Gordan izvlači jacket s bocom, a ja sebe iz bazena. Mogu hodati, ali moram pažljivo jer mi pri nekim položajima noge sijevne bol.

Završna faza: rastavljanje opreme. Ispuštam malo zraka kroz oba usnika kako bih ih osušio. Zatvaram ventil na boci. Ispuštam zrak iz regulatora i jacketa, odvajam crijevo za punjenje plovnog balona i odšarafljujem regulator. Skidam bocu s jacketa i nosim je u spremište.

Ustima upuhujem zrak u jacket, okrećem ga naopako kako bih ispustio vodu. Nema ništa, suho. Spremam jacket. Gordan je već spremio moju masku, peraje i regulator.

Ostajem s njim još dobrih pola sata, ako ne i sat u ćakuli. Čovjek je ipak profesionalni ronilac i od njega čovjek može puno toga zanimljivo čiti, a i naučiti.

Najnoviji

Može i bez kavijara
2019-06-29
Misteriozna Rudolfina
2019-06-08
E, to ja zovem rutom!
2019-06-01
Magija Gorskog kotara
2019-05-25
U potrazi za duhovima karolinskih kirijaša
2019-05-11

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Riana travelmakerica
2018-01-17
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Kninska grmljavina
2018-08-05
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.