VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Prva proljetna vožnja

2018-04-02 Do sada pročitan 738 puta

Fotografije: Sonja i ja

Sunčan Uskršnji ponedjeljak mami na prvu pravu proljetnu vožnju. Barem meni prvu. I Dragici. Nakon zimskog sna, ajde dobro, nije baš bio cjelozimski, ipak sam se malo vozio, zima je dobrim dijelom bila topla, ovo će, nakon jeseni, biti prva vožnje dulja od sto kilometara.

Laganini društvance okupilo se ispred velesajamske birtije gdje, ako dođete motorom, prvu kavu možete popiti za 10 lipa. Da, nije greška, 10 lipa.

S prvom, ili nekoliko prvih vožnji nakon zimske pauze valja biti oprezan. I to zbog nekoliko razloga, što objektivne, što subjektivne prirode. Nakon kave krećemo u koloni kroz grad prema Sesvetama odakle ćemo preko Zeline prema Varaždinu.

Vožnja u koloni zahtijeva dodatnu koncentraciju i disciplinu. Nema pretjecanja, a struktura kolone se ne smije narušavati. I dalje prebirem po glavi osobitosti te prve proljetne vožnje. Koliko god mislili o sebi kao o vrsnim motoristima, ipak zimska stanka od dva-tri mjeseca ostavlja posljedice. Nismo tako uigrani, refleksi su još spori, reakcije tvrde. Srećom, nakon nekoliko vožnji sve će opet doći na svoje mjesto.

Vojnički disciplinirano držimo strukturu kolone kroz cijeli grad, držimo se pravila, ograničenja brzine… Iako dan izgleda topao, temperatura ceste je još uvijek niska za naše gume. Standardne motorističke gume su u biti ljetne gume što u prijevodu na naš obični jezik znači da baš ne drže cestu ako je temperatura podloge ispod 7°C. O tome valja voditi računa. Ono što možete napraviti sa svojim motorom ljeti, u ovo doba godine je hazard. To je jedna od tih objektivnih okolnosti koja ranoproljetnu vožnju motorom čini vrlo složenom.

Zaustavljamo se na jednoj benzinskoj stanici u blizini Zeline, i tu nam se pridružuje bajker na Kawasakiju Vn 900. Razmjenjujem nekoliko riječi s njim, pokazuje mi štaku pričvršćenu na desni bok motora.

 

Uz hladnu cestu ima još jedan nezgodan objektivni moment. Zimi se ceste, uz solju, često posipaju i sa sitnim šljunkom koji zna zaostati i duboko u proljeće. Uglavnom je uz rubove cesta, u ovo doba godine rjeđe i sredinom kolnika. Ne moram puno objašnjavati svu problematiku nailaska na sloj takvog sitnog šljunka, posebice u zavojima.

Negdje iza Komina kolona je ubrzalac i više je ne mogu pratiti pa nastavljam svojim tempom, no nakon Novog Marofa je opet stižem i s njom ulazim u Varaždin.

Nakon kratkog lutanja po Varaždinu i vijećanja, odlučujemo otići u centar i tamo popiti kavu ili kaj već tko želi.

U samom centru grada postoji parkiralište za motore tako da ne morate puno tražiti gdje ćete ostaviti svog ljubimca.

Varaždin, ovako osunčan, još jednom dokazuje kako s pravom nosi atribut baroknog grada.

Nije bilo lako naći slobodan stol, no imali smo sreće te smo uspjeli spojiti čak dva! Birtija My Way poslužuje stvarno dobru kavu, moram priznati. I tako, tu se rastegnula ćakula nekih sat vremena.

Društvo je odlučilo kako će nazad preko Trakošćana. Računam na brzaka, to je još 200 km, total bi bio 300. Previše za moju prvu ozbiljniju proljetnu vožnju. Odlučujem istim putem nazad, pridružuje mi se još jedan kolega.

Lagano vijugamo prema Zagrebu i negdje ispred Sesveta stajemo na još jednom kratkom piću. Na parkiralištu rijetka ptica na našim cestama: Kawasaki Drifter u zemljanim bojama. Japanska kopija američkog Indian Chief-a, jednog od najskupljih serijski rađenih motora. Samo za usporedbu, Indian Chief je otprilike duplo skuplji od Harley-Davidsona Road Kinga.

U blizini je priključak na autoput, time izbjegavam Sesvete te Dragica i ja sretno dolazimo do garaže, zadovoljni prvom proljetnom vožnjom. Prije nego sam je smjestio u garažu, zavirujem ispod agregata – suh k'o barut! Ipak je Denis uspješno riješio to slinjenje koje me je mučilo cijelu prošlu sezonu.

Kod planiranja proljetnih vožnji valja imati na umu još jednu stvar – meteorologiju! Proljeće je doba u kom su dani još uvijek kratki, a večernje magle česta pojava. Zato računajte kako se valja vratiti kući prije nego sunce zađe. I još nešto, primijetio sam da u vožnji, kada sunce dotakne horizont, kao da temperatura padne za dobrih desetak stupnjeva! Nemam neko objašnjenje tog „sunset windchill“ faktora na motoru.

 

Pročitajte još: "Proljetna priprema motora".

Najnoviji

Istarska vina i francuska kuhinja
2019-10-02
Muškat
2019-09-22
S oblacima i burgerima
2019-09-17
Renesansna bajka u Koprivnici
2019-08-24
Svuda pojdi, doma preko Velebita dojdi
2019-08-10

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Riana travelmakerica
2018-01-17
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.