VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Kudin most

2021-08-07 Do sada pročitan 1143 puta

Fotografije: Đurđica Marković i ja

 

- Hoćemo li baciti jednu vožnju do manastira Krupa? – pitam Đurđicu – nekako nam je to postalo tradicionalno, pa da time zatvorimo ovo ljetovanje?

- Naravno!

I tako, tog nedjeljnog prijepodneva krećemo Đurđica, Teddy Biker Bear, Dragica i ja put manastira Krupa.

Zvizdan već dobrano prži dok izlazimo na Ninsku cestu, pa Zadarskom obilaznicom  dolazimo na Jadransku magistralu. Na izlazu iz grada umjeren promet, no nakon Murvice postaje rjeđi a nakon ulaska Zadar 1 na A1 gotovo da i nestaje.

Jadranska magistrala

Gotovo prazna Jadranska magistrala i pogled na Novigradsko more

Maslenički most

Novi i stari Maslenički most, razdvaja ih 36 godina i oko jedan i pol kilometar. Ovaj preko kojeg vozimo, pušten je u promet 1961., a ovaj malo niže 1997. Na ovom potonjem je 21. prosinca 1998., zabilježena i rekordna brzina bure od 248 kilometara na sat!

Nekoliko stotina metara nakon silaska s Magistrale skrećemo na cestu prema Obrovcu. Tek gdjegdje koji auto.

Cesta od Masleničkog mosta prema Obrovcu

Ravnokotarska „teksaška cesta“. Ravna, beskrajna s tek kojim blagim zavojem.

Uspon na Velbit

Prtimo se na Velebit. Povremeno nailazimo na aute stranih registracija. Otkrivaju li to turisti ovu staru cestu preko Velebita? Definitivno je zanimljivija od A1 i tunela Sv. Rok.

Odmorište na skretanju za Golubić

Odmorište na skretanju za Golubiće.

Motoristi kojima ceste ne znače ništa, oni voze kuda žele

Momci koji uglavnom voze stojećki i kojima ceste ne trebaju.

Pogled na Bukovicu i Morlakiju

Pogled na Bukovicu i Morlakiju.

Cesta prema Golubiću.

Lokalna cesta prema Golubiću, a kasnije i prema manastiru Krupa. Njome valja voziti polako, ne zbog zavoja nego zbog očaravajuće prirode kojom prolazi.

Golubići, zaseok izgubljen podno jugozapadnih obronaka Velebita.

Krajičkom oka lovim putokaz Kudin most.

Kudin most? Onaj Kudin most? Kojeg momak Kude radi kako bi preko rijeke Krupe mogao do svoje ljubovce?

- Đurđice, hoćemo li do Kudinog mosta? - vičem kroz kacigu.

- Ajmo! – odgovor stiže gotovo trenutno.

Okrećem Dragicu i počinjemo spuštanje uskom cestom. Povremeno nam ususret nailaze auti, mahom strani. I odjednom cesta prestaje! Nekako okrećem Dragicu i vraćam se stotinjak metara uzbrdo do improviziranog parkirališta.

Dakle, Kudin je most dolje, u ambisu, do čijeg se dna moramo spustiti. Uzimamo napola punu bocu osvježavajućeg napitka i krećemo.

Kanjon rijeke Krupe

Pogled na kanjon Krupe. Treba se spustiti do rijeke.

- Koliko ima do dolje? – pitam neke ljude koji se baš vraćaju.

- Dvacjet minut. – dobivam odgovor na poljskom. Ili hrvatsko-poljskom.

Pogled na kanjon Krupe

Spuštanjem pogled na Krupu se širi, a njena ljepota sve više dolazi do izražaja.

Đurđica

Đurđičin osmjeh govori tisuću riječi!

Zahtjevna staza do podnožja kanjona Krupe i Kudina mosta

Staza je zahtjevna, puna oštrog kamenja i mjestimice vrlo strma.

Planinarenje ovakvim terenom u motorističkim čizmama je vrlo nezgodno. Nabijam noge i sve me strah hoće li čizme izdržati.

I onda, na jednom zavoju staze…

Kudin most

… pukne pogled na Kudin most! Ne pukne, eksplodira!

Rijeka Krupa

Cijeli predio djeluje nestvarno! Mjestimice močvarno korito rijeke urezano u teški krš!

Kudin most

Spuštanjem konstrukcija Kudinog mosta sve više dolazi do izražaja. Sada se već jasno vide lukovi, osnovni građevni elementi mosta.

Kudin most

Oko se ne može nagledati ljepote!

I konačno smo dolje! Staza se račva, desno prema Kudinom mostu, a lijevo prema manastiru Krupa.

Staza prema manastiru Krupa

Staza prema manastiru Krupa. Valja pomno pročitati upute!

Đurđica na Kudinu mostu

Đurđica na Kudinom mostu. Ne, ono iza nje nisam ja. Ja sam iza kamere.

Ostatci mlina kraj Kudina mosta?

Ne znam čemu je ovo služilo, ali danas je izvrstan zaklon od sunca, a kako neki rukavac protječe kroza nj stvara fantastičan hlad. Pretpostavljam da su to ostatci mlina jer je dolje izvaljen mlinski kamen.

Eto i mene na Kudinu mostu!

I ja na Kudinom mostu.

Legenda kaže kako prije nekih dvjestotinjak godina, mladić Kude gradi 109 metara dug most preko rijeke Krupe kako bi došao do svoje drage. Na žalost, legenda ništa ne govori o njegovoj dragoj. Je li visoka, niska? Punaška ili vitka? Crnka, plavuša, brineta? Ništa! Ni imena, ni prezimena! Dobro, ne znamo ni Kudino prezime.

Kude se odlučuje za vrlo neobičnu metodu gradnje, gradnju suhozidom. Od sedrenih blokova gradi dvanaest lukova, a međuprostor popunjava kamenjem. Iako izgleda krhko, most je prilično čvrste građe.

Ono što legenda isto ne otkriva je kako završava priča Kude i njegove drage? Bajkovito, žive sretno do kraja života i imaju hrpu djece? Tragično, ne zanimaju je mostograditelji, više voli, recimo teracare? Ili još tragičnije, njihove familije ne odobravaju tu vezu. Zašto nam narodna predaja ne daje i te pikantne detalje? Koga briga za mostogradnju i tehniku suhozida? Mi hoćemo tračeve! Pikanterije!

Ovaj kraj čudnovato djeluje na ljude, da l' zbog svoje ljepote, da l' zbog čudnih, fizici nepoznatih polja sila, il' možda nekih opojnih isparavanja kao u grčkim Delfima? Ne znam.

Sunčev je disk prebrisao zenit i vrijeme je da krenemo dalje. Treba se uspentrati do Dragice!

Od hlada, do hlada...

Od hlada do hlada, uz česta odmaranja, nakon sat vremena, polako dolazimo do vrha!

Sjedamo na klupu u hladovini stabala, zajapureni i iznureni. Nekoliko metara od nas jedan mladi par, nude nam vodu. Mora da izgledamo očajno!

Još jedan pogled na kanjon Krupe

Još jedan pogled na dolinu Krupe prije odlaska.

Nastavljamo put manastira Krupa. Cesta je zahtjevna, ali sada je već dobro poznam. Nekoliko problematičnih serpentina i odjednom u daljini ugledamo manastir.

Manastir Krupa

Manastir Krupa.

Zvonik manastira Krupa

Zvonik, pomalo liči na kulu.

Dok se izležavam i drijemam u hladovini jablana na livadici kraj manastira, Đurđica odlazi u foto safari.

Pogled na manastir Krupa

Pogled na samostan.

Dvorište manastira Krupa

Dvorište samostana.

Sjene su se izduljile, vrijeme je za povratak. Sjedamo na Dragicu i krećemo put Kaštela Žagarskog pa cestom prema Obrovcu, ali skretanje za Obrovac samo prolazimo i nastavljamo put Karina. Kod Karina mi se od žeđi jezik lijepi za nepce. Računam, Zemunik Donji je sada već blizu, a tamo je izvor pa ćemo se napiti.

U Pridrazi počinje vjerojatno najdulja ravna dionica neke ceste u Hrvatskoj: gotovo 15 kilometara ceste ravne kao špaga, bez i najmanjeg zavoja! Totalna ludnica!

Zemunik Donji. Izvor je na samoj glavnoj cesti, odmah na ulazu.

Izvor u Zemuniku Donjem.

Izvor u Zemuniku Donjem. Suh! Godinama se tu zaustavljam i napijem i nikada, ali baš nikada ga ne zatičem suhog! Zdvojno sjedamo u hladovinu i gledamo u prazno. Nema nam druge nego krenuti dalje. Do Dikla je još dvadeset i pet kilometara, brzo ćemo to!

Mapa rute

Mapa rute

Najnoviji

Kopački rit
2021-10-02
Baranjski fišpaprikaš
2021-09-04
Kudin most
2021-08-07
Starigrad Paklenica
2021-07-22
Kosinj
2021-07-20

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Može i bez kavijara
2019-06-29
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Riana travelmakerica
2018-01-17
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.