VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Jadranska magistrala

2021-05-22 Do sada pročitan 1165 puta

Fotografije: Radoja Ivičić i ja

Jadranska magistrala - cesta koju vozači ili obožavaju, ili mrze ili je naprosto koriste jer nemaju drugog izbora. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća žila kucavica istočne jadranske obale, danas uglavnom u službi lokalnog prometa ili zabava za motoriste.

U svom izvornom obliku, spaja Trst i Ulcinj u ukupnoj duljini od 1006 kilometara, najvećim dijelom prolazeći kroz Hrvatsku, 818 kilometara!

Ipak, kada biste napravili anketu o njenoj početnoj i završnoj točci, najviše bi odgovora zasigurno bilo od Rijeke do Dubrovnika! Ta dionica Jadranske magistrale danas ima sasvim nemaštovito ime - Državna cesta broj 8, i dugačka je 643,8 kilometara.

Jadranska magistrala mjestimice ide trasama starih rimskih te srednjovjekovnih cesta te onih građenih u periodu između osamnaestog i dvadesetog stoljeća. Nakon Drugog svjetskog rata počinje rekonstrukcija postojećih prometnica i izgradnja novih dionica buduće Magistrale. Izgradnja kompletne trase završava 1965. godine.

Te subote, gotovo zorom, izvlačim Dragicu iz garaže i već u sedam ujutro krećemo put Rijeke, preciznije Bakarca.

Zašto?

Spremni za polazak!

Dragica, Teddy Biker Bear i ja spremni za polazak put Bakarca

E pa te subote Udruga Moto55 Racing Team u suradnji s BMW MK „Dalmacija“ organizira vožnju Jadranskom magistralom od Bakarca do Splita pod nazivom „Ride For Life – D8 Tour 2021 Croatia“ promovirajući odgovorno ponašanje u prometu. Moglo je to i na hrvatskom.

Izlaz iz Zagreba, prometa gotovo da i nema.

Izlaz iz grada, prometa gotovo da i nema – te tko bi se vozio u sedam ujutro?

Autocesta RI-ZG, a na horizontu kumulonimbus

Autocesta Rijeka-Zagreb, nešto prije Karlovca. Na horizontu bijela pruga – kumulonimbus! I vozim ravno prema njemu!

Nisam ljubitelj autoceste, ali kada je početak onoga zbog čega krećem na put udaljen gotovo četiri sata vožnje starom cestom, a dva autocestom, biram ovo drugo.

Grabimo kilometre, kumulonimbus je sve bliži i lijepo vidim mrlju duginih boja na bijeloj pozadini. Izvrsno! Jasno znam kaj me čeka! Bilo bi mi lakše da nisam meteorolog.

Prve se kišne kapi javljaju na viziru nešto prije odmorišta Ravna Gora. Obući kišno odijelo ili ne obući kišno odijelo, pitanje je sad! Prolazim odvojak za odmorište pa stajem u zaustavnoj traci. Jednodijelno kišno odijelo, kupujem ga prije šest godina, i tada ga prvi i jedini put oblačim. Razmotavam ga, djeluje prilično ogromno. Skidam čizmu i guram u nogavicu. Nešto mi je čudno, ne, ne, to nije nogavica, to je rukav. Proučavam ekstremitete odijela i zaključujem što su nogavice, a što rukavi. Pokušaj drugi. Ovoga puta noga je u nogavici, ali pogrešnoj! Ciferšlus ide od lijevog boka prema desnom ramenu! To me zavaralo. Ajmo ponovo! Na kraju sjedam na Dragicu ubundan da bi mi i Neil Amstrong pozavidio!

Bajkerska gužva u Bakarcu

Nešto prije devet dolazim u Bakarac. Tu je već gomila motorista, a negdje moraju biti i Zoran Novotny s kojim imam dogovor, a i Radoja Ivičić.

Gužva s puno oktana.

Gužvanjac.

Koža, kacige, motori....

Koža, kacige, motori… kolona je krenula, čekamo dozvolu za uključenje.

Polazak prema jugu

I krećemo!

Motoristička kolona na Jadranskoj magistrali

Kolona je koji puta rjeđa…

…a koji puta se zgusne.

Vožnja u koloni zahtijeva prilično koncentracije tako da mi ostaje jako malo prostora za kontemplacije o životu, smislu vožnje na motoru, postanku Svemira i ulozi čovječanstva u globalnom zagrijavanju.

Motoristička kolona.

Ispred mene Radoja Ivičić. Disciplinirano vozim iza njega jer znam da ima i stražnju kameru, a ja se volim naslikavati.

Biker Teddy Bear

Biker Teddy Bear, moj najčešći suputnik i sugovornik na dugim vožnjama.

Ravne dijelove magistrale koristim za slikanje u vožnji. Znam da baš nije sigurno jer upravljač držim samo jednom rukom, no s idiot-kamerom slikanje ide brzo, a slikam nasumično pa kaj ispadne – ispadne.

Tmasti oblaci nad Velebitskim kanalom

Nebo nam baš nije naklonjeno.

Još jedna „iz vožnje“.

Jadranska magistrala

Jedna iz Radojeve stražnje kamere.

Karlobag

Karlobag. Zoran Novotny na desnom rubu fotografije.

Nakon nešto više od sat i pol vožnje i prijeđenih 112 kilometara dolazimo u Karlobag. Tu je već parkiran popriličan broj motorista kojima, očito, treba predah. Već dvadesetak kilometara prije Karlobaga, na ugibalištima i odmorištima viđam grupice, pet do deset motorista, kojima je prijeko potreban predah, odmor, cigareta, mala nužda…

Nisam se pravo ni parkirao kad dolazi policijski auto i policajac, prilično zapovjedničkim tonom, govori kako zaustavljanje nije predviđeno i da odmah moramo dalje – prvo zaustavljanje je u Zadru. U Zadru? Pa to je dvjesto kilometara od Bakarca?!?!? I brat-bratu tri, tri i pol sata jahanja! Odgovaram mu da sam jutros prešao već 280 kilometara u sedlu i da mi je dosta, naprosto ne mogu dalje. I, osim toga, tu završava moja vožnja u koloni.

To je jedna od zamjerki organizatoru: naprosto ne možeš planirati rutu vožnje motorom, posebno kolone, a da na svakih 80 do 100 kilometara nemaš predah od barem dvadeset minuta! Dvije stotine kilometra i tri i pol sata u sedlu u komadu, kako je zamislio organizator, je u najmanju ruku neozbiljno, a koliko je opasno da ni ne spominjem.

Zoran i ja preparkiravamo motre i odlazimo do kioska brze hrane. Pitam čovjeka za pultom koliki su mu hamburgeri. Izvlači smežurano pecivo. Gledam cijene, kao da sam na Azurnoj obali usred sezone, a pecivo netom izvađeno iz krušne peći. Ne, ne, zahvaljujem mu i odlazimo preko puta u restoran.

Ćakula uz bezalkoholno pivo, a Zoran me časti izvrsnim bolonješkim špagetima.

Vrijeme za povratak.

Pozdravljam se sa Zoranom i odlazim na benzinsku pumpu. Točim do čepa, kao i uvijek, postavljam putnu kilometražu na nulu i počinjem uspon na Velebit.

Pogled na Kvarner

Pogled na Kvarner. Da je još malo sunca i komadić plava neba….

Pogled na Pag

Pogled na Pag.

Prelazim prijevoj Oštarijska vrata (928 metara nadmorske visine) i u treptaj oka iz svijeta krša ulazim u onaj gustih, zelenih šuma. Na ovoj dionici, između prijevoja i Baških Oštarija postoje tri vrlo opasna i zahtjevna zavoja, gotovo serpentine, i tu valja biti oprezan i ne razvijati brzinu kako ne biste postali dio statistike onih što su završili u provaliji.

Gospić, Lički Osik, vozim bez zaustavljanja.

Krbavsko polje

Pogled na Krbavsko polje.

Pogled niz cestu. U daljini tmasti oblaci, baš tamo gdje idem.

Borje. S ceste pokušavam vidjeti radi li. Ne. Bojim se da ono sada ulazi u klub dinosaura i pteropoda.

Kava u prvom restoranu poslije skretanja za Borje. Tu se očito i dobro jede jer je krcato, a gosti s užitkom čiste plate.

Zagreb.

Spremam Dragicu u garažu, primjećujem da će joj trebati kupanje.

Nakon nešto više od pet stotina kilometara i sedam i pol sati u sedlu, mogu reći da je ovo jedan dobro proveden i ispunjen dan!

Mapa rute

Mapa rute

Najnoviji

Baranjski fišpaprikaš
2021-09-04
Kudin most
2021-08-07
Starigrad Paklenica
2021-07-22
Kosinj
2021-07-20
Jadranska magistrala
2021-05-22

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Može i bez kavijara
2019-06-29
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Riana travelmakerica
2018-01-17
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.