VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Baraćeve špilje

2021-05-02 Do sada pročitan 317 puta

Ako vas netko pita gdje su nestali divovi zadnjeg ledenog doba, slobodno mu recite – eno ih u Baraćevim špiljama! Spiljski medvjedi, vunasti nosorozi, spiljski lavovi, bizoni, sve njih naći ćete u Baraćevim špiljama, i to u popriličnom broju. Ima tu i srna, divljih svinja, ptica, vukova, žaba, no oni su, nekako, iz naših dana. Ima i homo sapiensa, također novovjekovnih. Preciznije, srednjovjekovnih! No nema mojih homo neanderthalensisa. Nema ni prethistorijskih homo sapiensa.

Nameću se dva zaključka: u to pradavno vrijeme ili Baraćeve špilje nisu pogodne za život, pa ga ne koristi niti jedan od roda homo ili nitko od roda homo nije nabasao na njih dok su one silne životinje zaglavile u njima, bilo pavši u neku rupu ili izgubivši se u mračnim kanalima.

Ipak, nisu svi tako izbirljivi - u njima trenutno obitava petnaestak životinjskih vrsta, razni paučnjaci i lažištipavci, a tu sklonište nalaze i dvije vrste šišmiša – veliki i mali potkovnjak.

A ostatci onih homo sapiensa? Po svemu sudeći datiraju iz 15 ili 16 stoljeća, no nije jasno kako završavaju u dnu Gornje Baraćeve špilje.

Same se Baraćeve špilje nalaze u zaštićenom području kojim upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području općine Rakovica.

Znam, muči vas ono „divovi zadnjeg ledenog doba“.

Baraćeve su špilje malo „van ruke“, no isplati se skrenuti s D1 i prije ručka u Campingu Plitvice, obići ovu fantastičnu lokaciju.

Po toplom proljetnom danu parkiramo auto na službenom parkiralištu, nekih pola kilometra od „centra“ zbivanja i hrabro krećemo u kratkim rukavima. Info pano! Da vidim kaj piše…duljina, dubina spilja, ovo i ono, i stalna temperatura 9 °C…

Ček malo!

9 stupnjeva Celzija?

Vraćam se po jaknu. Ostatak me društva kopira.

Do „centra zbivanja“ vodi uzdignuta drvena staza. Razlog tome su mali vodotoci iz nekoliko izvora koji vrludaju livadom.

Dočekuju nas ravnateljica Tihana Oštrina i njen tim. Nakon kraćeg upoznavanja s radom Javne ustanove i samim lokalitetom – nisu tu samo spilje već se radi o značajnom krajobrazu, tako se to stručno zove – bacamo se na malu okrepu ličkim delicijama.

Oduševila me ova lička pita ili što li već je. Malo sira, malo oraha, malo maka. Djeluje afrodizijački.

Prije događaja dana, vodič Ivana Magdić nas vodi najkraćom od tri poučne staze. Tu najkraću čovjek prijeđe za pola, možda tri-četvrt sata.

Izvor Baraćevac. Najveći od tri izvora koji zajedno stvaraju potok Kršlju što nekoliko kilometara vrluda poljem te kroz nekoliko ponorčića ulazi u Varićakovu spilju. Hrvatsko je podzemlje jako dobro umreženo, posebno ovo krško, te se pretpostavlja kako su i ova tri izvora povezana. Bilo je pokušaja speleoronjenja, ali bez rezultata. Samo da se zna, ronilac je izronio.

Jedna od mnoštva vrtača ili ponikva. Ova je baš duboka! Vrtače su jedno od obilježja krških krajeva.

I dalje vas muče ti „divovi“, znam.

Prema usmenoj predaji, ime spilja potječe od nekog Baraća koji kod ovih spilja, u junačkom megdanu svladava bijesnog turskog gorostasa, te time zaslužuje tu čast. Postoje tri spilje, Gornja, Donja, i Nova, koja se donedavno u starijoj literaturi naziva Trećom.

Ulaz u donju Baraćevu špilju, zatvorenu za javnost.

Kroz Gornju spilju nas vodi Filip Špehar. Već u samom uvodnom govoru vidim kako čovjek zna svoj posao i da će, pratiti ga kroz spilju, biti pravi užitak.

Ulaz u Gornju spilju.

Svi dobivamo prave speleološke kacige. Dobro, nisu baš one prave prave, nemaju čeonu svjetiljku, ali imaju amblem Baraćevih špilja.

Ulazak u podzemlje.

Homo neanderthalensis? Homo sapiens? Ne, meteorolog!

Naša mala grupa u hrvatskom podzemlju. Vodič Filip, ovaj s maskom, raspreda priče o Baraćevim špiljama. Mali komad tamnijeg dijela poda u samom dnu slike je mjesto gdje je bila hrpa guana – šišimišova izmeta, koji je fantastično i vraški skupo gnojivo.

Stalaktiti i stalgmiti su prilično "debeli" i veliki, dok su oni tanji malih dimenzija. Ukazuje li to na mogućnost da je spilja jedno vrijeme bila potopljena?

Primjerak debelog stalaktita. Čini mi se kao da je donji dio odlomljen, no na njegovu donjem kraju kreću mali stalaktitići. Stalaktiti nastaju taloženjem kalcijeva karbonata hlapljenjem kapljice vode prije nego što kapne, a stalagmiti hlapljenjem kapljice nakon što je pala.

Spiljski ukrasi su grubi, što samo utvrđuje moju tezu kako je spilja jedno vrijeme bila potopljena i to vodenim tokom koji je "izbrusio" fine ornamente.

Naša grupa u podzemlju.

Ostatci spiljskog medvjeda, vjerojatno Ursus ingeressus, u rupi dubine nekoliko metara. Ovaj, lunjajući spiljskim mrakom, zasigurno pada u tu rupu te u njoj i skončava. Mužjaci spiljskih medvjeda imaju do 700 kg i značajno su veći od modernih. Izumiru prije nekih 24 tisuće godina.

Fini vez stalaktita. Desno se vidi stalagnat, stup koji nastaje kada se spoje stalaktit i stalagmit.

Ponor od nekih trideset metara. Na dnu je nekoliko, vjerojatno slijepih kanala.

Mali potkovnjak, najmanja europska vrsta šišmiša. Veliki i mali potkovnjaci koriste Baraćeve špilje za prezimljavanje, u toplom dijelu godine se sele te se na jesen opet vraćaju. Navodno ih još stotinjak koristi ovu spilju.

Kanal zatvoren za javnost. Negdje na njegovu kraju su ostatci većeg broja ljudi, po svemu sudeći iz petnaestog ili šesnaestog stoljeća. Kako i zašto tamo završavaju, još je predmet istraživanja. Možda negdašnji žitelji ovog kraja koriste spilje kao skloništa pri najezdi turskih osvajača?

Tu je i kraj uređene staze, najdublja točka do koje možete doći kao turist.

I onda Filip gasi svjetlo!

Totalni, apsolutni, crni, najcrnji mrak!

Mrak mrakova!

Vrhunsko iskustvo!

Tko zna što bi sve oslobodilo, što bi sve pokrenulo to stanje potpunog mraka, no nakon pola minute Filip vraća svjetlo. Čarolija mraka nestaje i mi, sigurno vođeni našim najvažnijim osjetilom, krećemo put izlaza. Ili ulaza.

Muče vas oni divovi ledenog doba?

Mala spiljska zavjesa. Spiljske zavjese nastaju na mjestima gdje vodena otopina ne dolazi samo iz jedne točke.

Stalaktitići.

Mamuti, spiljski medvjedi, vunasti nosorozi, prethistorijski jeleni, spiljski lavovi, sabljasti tigrovi, ti istinski divovi ledenog doba, trideset do pedeset posto veći od najbližih današnjih srodnika, krajem zadnjeg ledenog doba zauvijek nestaju s lica Zemlje. Kako to da u puno surovijim uvjetima nego što vladaju danas, dosežu tolike razmjere? Ublažavanjem klimatskih prilika oni postaju sve manji! Zadnji mamuti bili su veličine teleta! O tome ću vam nekom drugom prilikom.

Izlazak iz vlažnih devet stupnjeva celzija na ugodnih dvadesetak, predstavlja mali šok.

Što reći na kraju?

Baraćeve su špilje mjesto na koje definitivno treba potrošiti više od jednog popodneva.

To ću i napraviti!

Najnoviji

Jadranska magistrala
2021-05-22
Plitvice
2021-05-02
Baraćeve špilje
2021-05-02
Ozalj
2021-01-20
Djed Mraz
2020-12-19

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Može i bez kavijara
2019-06-29
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Riana travelmakerica
2018-01-17
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.