VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Ozalj

2021-01-20 Do sada pročitan 360 puta

Fotografije: Kristijan Ahec, Zlatko Kelnerić i ja

Da li je Homo erectus, gledajući munje što paraju olujno afričko nebo, sanjao kako će gotovo dva miliona godina kasnije njegov potomak, Homo sapiens, ukrotiti taj bljesak i od toga napraviti pravi biznis? Nikada to nećemo znati, nećemo znati niti o čemu je Homo erectus uopće sanjao. Gotovo dva miliona godina kasnije, jedan Homo sapiens sanja da tu ukroćenu munju pokloni svijetu, svima na besplatno korištenje. Nije to bio afrički već europski Homo sapiens, znamo mu i ime – Nikola Tesla. Krajem devetnaestog stoljeća Nikola Tesla svoj san ima razrađen do zadnjeg tehničkog detalja. No, život nije bajka sa sretnim završetkom, pa prst sudbine u Tesline snove ubacuje novog igrača, američkog Homo sapiensa znanog pod imenom Thomas Alva Edison, koji u ukroćenoj munji vidi izvrsnu priliku za zaradu.

Zahvaljujući Edisonu, danas imamo svijet premrežen milionima kilometara dalekovoda, svakodnevno vodimo ratove s milionima kilometara kablova koji napajaju naše električne uređaje i strojeve…

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća svijetom ubrzano niču postrojenja za proizvodnju izmjenične električne struje, kopije onakvoga kakvog 1986. godine gradi Nikola Tesla na slapovima Niagare.

Osamnaestog kolovoza 1908. godine počinje s radom mala protočna hidroelektrana Ozalj 1, tada pod popularnim imenom Munjara, omogućivši Karlovcu da postane drugi grad u Hrvatskoj s električnom uličnom rasvjetom. Nakon više od stotinu i dvanaest godina, Munjara je još uvijek u pogonu!

I tako, te sunčane i, za veljaču, tople nedjelje, vodim malu grupu motorista u posjet jednoj od naših prvih munjara, baš toj ozaljskoj.

Mala grupa motorista spremna za polazak u još jedan istraživački pohod

Do Ozlja je nekih pedesetak kilometra te idemo starom, meni ne baš omiljenom, Karlovačkom cestom. Ona, praktički cijelom svojom trasom prolazi naseljenim područjem te čovjek stalno mora voditi računa o onima koji se bezobzirno uključuju iz sporednih cesta ili svojih dvorišta. Na ulazu u Draganić skrećemo desno i nastavljamo prema Krašiću. Ta cesta je prilično ugodna za vožnju i uglavnom prolazi izvan naseljenih područja. Pred Krašićem, u mjestu Brezarić, oštro skrećemo lijevo i nakon nekoliko zavoja eto nas u Ozlju.

Prelazimo most na Kupi, s lijeve strane kratki pogled na Munjaru, a s desna na stari grad Ozalj.

Pogled na Munjaru.

Pogled na stari grad Ozalj.

Parkiramo se na gradskom kupalištu, nekoliko stotina metara nizvodno od Munjare.

Gradska plaža. U veljači baš nije reprezentativna, no morat ćemo doći koji ljetni dan osvježiti se u Kupi.

Pogled s kupališta na Munjaru.

Munjara, pogled s „donje“ strane

Ergela rasnih grla na ozaljskom gradskom kupalištu.

Šetnja do mosta i naslikavanje. Pogled s ceste na Munjaru.

Nekih stotinu četrdeset tisuća godina nakon što zadnji Homo erectus tumara bespućima onoga što će se, puno kasnije, zvati Afričkim i Azijskim kontinentima, Homo sapiens na jednoj vapnenačkoj hridi iznad rijeke Kupe gradi naselje, a zemunicu smještenu u prirodno udubljenje stijene možemo smatrati najstarijom otkrivenom nastambom u ovom dijelu Hrvatske. Arheološki nalazi prapovijesti, rimskog doba i ranog srednjovjekovlja svjedoče o usponima i padovima, te o neprekinutom kontinuitetu naseljavanja daleko prije 1244. godine, kada se ime grada Ozlja  prvi puta spominje u dokumentima.

Znamo da je te 1244. godine u kraljevskom vlasništvu, potom je u rukama Babonića, od 1398. Frankopana, a od 1577. Zrinskih. Nakon smaknuća Petra Zrinskog u Bečkom Novom Mestu 1671. mnogobrojne dragocjenosti su raznesene te do osamnaestog stoljeća propada. Od osamnaestog stoljeća do danas dvorac mijenja vlasnike i prilično je obnovljen, a od 1971. u dvorcu je Zavičajni muzej.

Nakon kratke vožnje od gradskog kupališta stižemo do malog parkirališta ispred ulaza u dvorac.

Na drvenom mostu koji je do 1821. bio pomičan.

Detalj iz dvorišta

Na zidu pristupne staze je reljef grba uklesan u kamenu ploču. Poprilično je oštećen, ali malo podsjeća na grb obitelji Frankopan.

Kula četverokutne osnove, vjerojatno stara obrambena kula.

Pravokutna palača Nikole Zrinskoga, nazvana žitnica. Zbog mnogih pregradnji očuvan je tek manji dio starijeg kompleksa.

Nakon šetnje i razgledavanja eksterijera dvorca Ozalj, krećemo istim putem put Zagreba.

Parkiralište ugostiteljskog objekta na raskršću stare ceste za Karlovac i ceste za Krašić, u potrazi za kavom.

Uzalud vam trud bajkeri, nakon čekanja, kucanja na vrata, telefonskih poziva na koje nitko ne odgovara, shvaćamo da gazdi nije do nekih stotinjak kuna koje bi sigurno potrošili. Zato ih je zaradio gazda lokala u centru Jastrebarskog.

Što reći na kraju? Ovo je moje prvo vođenje grupe u Ozalj, i sigurno nije zadnje. Idući puta će to biti vožnja s temom „piknik i kupanje kod Munjare“.

Mapa rute.

Najnoviji

Jadranska magistrala
2021-05-22
Plitvice
2021-05-02
Baraćeve špilje
2021-05-02
Ozalj
2021-01-20
Djed Mraz
2020-12-19

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Može i bez kavijara
2019-06-29
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Riana travelmakerica
2018-01-17
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.