VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Chopperska grmljavina Banovinom

2020-08-22 Do sada pročitan 496 puta

Fotografije: Dejan Kočiš, Kristijan Ahec, Radoja Ivičić, Snježana Lovrić i ja

 

„Moja je sreća potjecala od toga što mi je svaki izvor otkrivao žeđ…“ A.Gide, Zemaljska hrana, 1897.

 

Postoji mala razlika kada čovjek motorira sam i kada vodi grupu motorista. Kada si sam, možeš lunjati, skrenuti sa zamišljenog puta, u hodu mijenjati itinerar, produljiti ili skratiti rutu kako ti „puhne“. Kada vodiš grupu, moraš se držati najavljenog itinerara, odstupanja nisu poželjna.

Ipak, zadržavam si pravo da u itineraru ne navodim vremena. Kada dođemo, dođemo.

I tako te sunčane, pozno ljetne subote vodim malo društvo, članove Facebook grupe chopperi.hr, na istraživanje obalnog podmorja negdašnjeg Panonskog mora, stručno zvanog Paratetis.

Mala, ali odvažna grupa hrabrih motorista koji su odlučili pratiti me na istraživanju obalnog podmorja Panonskog mora

Dragica s dva mlađa brata

Ovako voze pravi motoristi, disciplinirano u savršenom poretku kolone

Na zagrebačkoj obilaznici skrećemo na velikogoričku obilaznicu koja nas dovodi na cestu prema Kravarskom i dalje Pokupskom, Topuskom….

Prije deset do petnaest miliona godina iznad nas je bilo tridesetak, možda pedeset metara Panonskog mora, oko nas bi vidjeli male kitove i dupine, morske ribe, pa čak i morske pse, gigantske, dvadeset-metarske Carharodon megalodone, koji se već pomalo bore sa sve manjim salinitetom. Vrijeme je to postupnog pretvaranja Panonskog mora u skup slatkovodnih jezera, ali do njegova potpuna nestanka će trebati pričekati još nekoliko miliona godina.

Danas je to Banovina! Brežuljkasto područje središnje Hrvatske između Save, gornjeg toka rijeke Kupe, Une i Gline, te na istoku granice s Bosnom i Hercegovinom. Ima u toj Banovini vrlo zanimljivih cesta i predivnih predjela kroz koje vode putnike namjernike!

Cesta koja između negdašnjih otoka zmijuga dnom Panonskog mora. U to vrijeme, ovuda bismo nailazili na koralje, školjke, ježince i ostalu morsku menažeriju. Od Kravarskog do Pokupskog ima nekoliko vrlo nezgodnih zavoja, gotovo serpentina, pa valja biti jako oprezan.

Vozimo predjelom koji prije pet miliona godina liči na današnje Kornate, ali, po svemu sudeći, s puno manje kamena i puno više zelenila. Po obalama tog starog i nestalog mora tumaraju Dinotheriumi giganteumi, vrsta praslonova te izumrli golemi nosorozi, inače stanovnici suptropskih područja.

Prije nešto više od pola milina godina, u našim krajevima nestaju i zadnji tragovi Panonskog mora. Mali njegov ostatak je Balaton u Mađarskoj, a najveći Crno more.

Vođa grupe mora razmišljati kolektivno. Mora voditi računa da sve što želi napraviti, svi ostali članovi mogu izvesti na siguran način, bez da dovedu u opasnost sebe ili druge sudionike u prometu. Mnogi se prepuste i, naprosto, rade sve što radi i vođa grupe.

Prvi pit-stop u Topuskom.

Topusko

Cesta sada prati dolinu Une i granicu s Bosnom i Hercegovinom. Već u Topuskom dolaze poruke bosanskih teleoperatera kako koristimo njihovu mrežu. O tome morate voditi računa.

Nakon graničnog prijelaza kod Velike Kladuše cesta postaje vrlo zahtjevna, uska, zmijugava i s često nepreglednim zavojima. I tako sve do Cetingrada. Tom se dionicom cesta lagano penje i u jednom trenutku izranjamo na obalu Panonskog mora. Nakon Cetingrada krajolik ostavlja čovjeka bez daha, ali od života tu nema baš puno. Dinoterijumi i gigantski nosorozi su već odavna izumrli, a sada kao da nestaju i ljudi. Zato povremeno puca pogled na brežuljkastu i brdovitu Banovinu, sada zelenu do boli.

Donje Taborište, lijevo prema Rastokama, Slunju i dalje prema Jadranskom moru, desno prema Karlovcu i Zagrebu.

Gladni i žedni bajkeri u Rastokama

Rastoke, kombinacija parka prirode i povijesnog etno muzeja, začinjena bogatom ugostiteljskom ponudom.

Hladovina iskorištena do maksimuma! Čudno da ih nismo počeli slagati jedne na druge.

Radoja radi selfi.

Netko me je ulovio!

Predah prije jela.

U Rastokama kao i u Hong Kongu - iskorišten svaki centimetar prostora!

A kaj oni mogu izist!

Rastoke, mjesto na utoku Slunjčice, rijeke dugačke tek pet kilometara, u Koranu, prvi se puta spominje u sedamnaestom, a trajno je nastanjeno od devetnaestog stoljeća. Ime potječe od glagola rastakati , tu se Slunjčica rastače i preko mnoštva sedrenih barijera ulijeva u Koranu. Nije poznato kada ljudi počinju koristiti snagu Slunjčice, no najstariji mlin, mlinica, datira iz sedamnaestog stoljeća.

Napuštamo Rastoke

Mi smo se nahranili i napojili, sada je red na motorima!

Šteta što Dragica nema barem malo veći rezervoar, svakih dvjetotinjak kilometara moram na benzinaru.

Disciplinirani i na benzinari

Najveći motor u grupi! I najteži!

Formiranje kolone za izlaz na D1.

Pogled na kolonu iz kolone

Napredujemo prema Karlovcu

Ne, tako se to ne radi! Ne znam tko je taj lik koji pretječe preko dvostruke pune linije, ali definitivno nije iz naše grupe! Takvi o cijeloj našoj supkulturi stvaraju lošu sliku!

Turanj, zadnji pit-stop.

Parkirani kao vojska!

Ovo nam je zadnji zajednički pit-stop na ovoj vožnji. Neki će u Karlovcu put Pisarovine, neki starom cestom Zagreb-Karlovac.

Ulazak u Karlovac

Radoja i ja odlazimo na zasluženo pivo na Hollisterov moto party kraj Svete Nedjelje.

Prema Google Mapsu, oko četiri sata u sedlu. Koliko je stvarno bilo, nemam pojma. No, sigurno smo prešli oko 240 kilometara.

Najnoviji

Rudolfina
2020-09-12
Fužine
2020-08-29
Chopperska grmljavina Banovinom
2020-08-22
Buffalo Bill City Steak
2020-08-10
Begovo Razdolje – život na visokoj nozi
2020-06-27

Najčitaniji

Može i bez kavijara
2019-06-29
U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Riana travelmakerica
2018-01-17
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.