VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Na razmeđu svjetova

2020-06-13 Do sada pročitan 254 puta

Jeste li, čitajući Novi Zavjet, uočili nešto neobično u načinu kako je pisan?

Ja jesam!

Nema opisa!

Samo nabrajanje događaja, osoba, mjesta, ali nigdje niti jednog opisa! Opisa ljudi, pejzaža, objekata… Nema! U Starom Zavjetu se ponešto opisa još i nađe – jednom ću vam o njima, ali u Novom - nula! Ne znamo da li je Isus bio visok, nizak, da li je imao tipični židovski nos? Ne znamo! Kako je izgledao Josip? Mršav? Puniji? Nemamo pojma! Kako je izgledao Ivan Krstitelj? Da li je imao dugu kosu? Da li je bio markantan? Jesu li žene ludovale za njim? Niti to ne znamo!

Znamo da je bio popularan, da je imao poprilično veliku grupu sljedbenika – čitamo to u stihovima Novog Zavjeta, i da je, u neku ruku, bio rival Isusu. Dobro, to ne piše baš tim riječima, ali pažljiv čitač će to iščitati između redaka. U biti, kao i u svakom tekstu, tako i u Bibliji, puno više toga piše između nego u samim redovima.

Ivan se Krstitelj tek nakratko pojavljuje u Novom Zavjetu, ono, nekako ispada epizodni lik, iako, po meni kao vjerskom laiku, nevjerniku da budem precizan, u stvarnosti to baš i nije bio. Opet čitam između redaka – po čemu je toliko smetao Rimu da su mu smjestili i skratili ga za glavu? Pustimo novozavjetnu verziju, ajmo baciti CSI oko na to! Smetao? Kome?

Mislite da ću vam reći? A-a! Neću! Škakljiva je to tema i nakon dvije tisuće godina!

Tijekom tih dvije tisuće godina, kršćanstvo mu se ipak na neki način nastoji odužiti, ublažiti bol dekapitacije i osjećaja izdaje. Kako? Jednostavno! Proglašava ga svetcem! I kao da time rješava problem! A nenenene! Mrlja ostaje! Mi koji čitamo između redaka je vidimo!

Kako god, Ivan Krstitelj postaje svetac, njemu se posvećuju crkve, po njemu nazivaju samostani i manastiri.

Ima jedna zanimljivost s tim manastirima. Zapadnije od 15,111637° istočne geografske širine više nema niti jednog! Najzapadniji pravoslavni manastir nalazi se baš na tom meridijanu!

I to baš manastir Svetog Ivana Krstitelja ili Ivana Preteče!

I ja ga moram vidjeti!

Teddy Biker Bear, Dragica i ja

I tako, te, kasno proljetne subote krećemo Teddy Biker Bear, Dragica i ja pogledati najzapadniji pravoslavni manastir, manastir Sv. Ivana Preteče ili Ivana Krstitelja.

Jezdimo autocestom Zagreb - Karlovac dok nas ostala vozila pretječu, a Dragica veselo ispod nas prede na 90 kilometara na sat. Kontempliram o manastirima, o životu njihovih žitelja, o motivima zašto se netko odlučuje na takav način života. Naravno, nekog konačnog odgovora nema. Svatko od njih zasigurno ima neki svoj, valjani osobni razlog.

Restoran na Dobri u Jarče Polju

Zaustavljamo se u Jarče Polju, kod restorana na samoj obali Dobre.

Kaf'ca na terasi iznad Dobre

Nastavljam zmijugati Lujzijanom prema Vrbovskom. Prolazim Severin na Kupi i laganini stižem u Vrbovsko. Tu negdje je dodirna točka dvaju povijesnih cesta, Karoline  i Lujzijane .

Raskršće prema Vrbovskom i Karolinskoj cesti

Spuštam se prema Vrbovskom i tražim putokaz prema Gomirju, mjestu u čijoj se blizini nalazi manastir Sv Ivana Preteče. Među tim putokazima samo na jednom mjestu stoji Gomirje, no, treba pratiti putokaze za Ogulin.

U potrazi za putokazima prema Gomirju

Izlazim iz Vrbovskog, i nailazim na nekoliko vrlo nezgodnih i vrlo oštrih okuka! Valja pripaziti na njih, posebice u ovom smjeru jer su silazne!

Nekako mi se čini da se ta vožnja otegnula, a manastiru ni traga! Stajem i vadim mobitel kako bih provjerio gdje sam, kratki pogled udesno otkriva mi kako sam baš ispred samog manastira!

Na parkiralištu samo Dragica. Pustoš…

Manastir Sv Ivana Preteče

Parkiram i pokušavam nazvati Đurđicu, no, nema mreže! Samo hitni pozivi! Baš lijepo! Ne mogu ovjekovječiti ni na Fejsu ni na Instagramu!

Dolazim do ograde, u dvorištu mlađi čovjek muku muči s kosilicom. Ugleda me i prilazi.

- Dobar dan, ja sam Nebojša, da li je moguće pogledati manastir i crkvu? - upitam.

- Moram da pitam igumana, pričekajte, molim vas.

- Nema problema, imam vremena.

I odlazi nekuda.

Vraća se nakon pet-šest minuta i otključava mi vrata.

- Iguman se odmara posle ručka, uđite. Znate, on je star čovek i uvek posle ručka odmara. Živi sam s dve časne, i one su stare.

- Hvala vam. Šteta što neću upoznati igumana. – odgovaram.

Vodi me prema crkvi. Crkva je svježe uređena, vidi se po boji fasade i krovu.

Ulazim u trobrodnu crkvu koja izvana izgleda veća nego iznutra.

Trobrodna unutrašnjost crkve

Kupujem tri tamno oker voštanice, ostavljam deset kuna, želi mi vratiti kusur, ne, ne kažem, zadržite. Palim ih za staroga, djeda, babu, drugog djeda i drugu babu, Mirnu, sve ih lijepo postrojim i kažem kako mi fale, svakim danom sve više, ali neka mi se ne nadaju tako skoro!

Šetam crkvom, gledam ikone, dolazim do ikonostasa, naviru sjećanja iz Doljana, na mog djeda protu Dušana, na fragmente predivnih dana boravka na selu, gdje su mi sva vrata, kao protinom unuku bila otvorena.

Vraćam se do malog štanda sa svijećama i crkvenim suvenirima. Ugledam tamjan u kutijicama! Odmah uzimam jednu, i jednu veliku voštanicu. Opet ostavljam više nego je potrebno, ne želim kusur i momak mi gura u ruku razglednicu samostana. Ostajem još koju minutu u razgovoru s tim čovjekom, ispričam mu o mom djedu proti i ikonostasu njegove crkve kojeg su prije dvjesto ili više godina na leđima donijeli iz Crne Gore u zapadnu Slavoniju.

Izlazim iz crkve, još jednom zahvaljujem na ljubaznosti i radim nekoliko fotografija po dvorištu.

Selfie sa zvonikom

Crkva

Grob nekom crkvenom dostojanstveniku, nisam zapisao kojem

Pogled na okoliš manastira. Svećenici su uvijek imali dobar nos za lokacije svojih objekata!

Zajašim Dragicu i krenem prema Vrbovskom. Na spojnici sa Lujzijanom odlučujem skočiti do obližnjeg restorana s fantastičnim pogledom na Vrbovsko i cijelu dolinu. Nekada dobro posjećivan restoran već je godinama zatvoren i propada.

Pogled na Vrbovsko

Želudac mi govori kako je vrijeme da krenem prema Severinu.

Kod jedne okuke, uza samu cestu, krajičkom oka uočavam miljokaz!

Miljokaz! Milion puta sam prošao tuda i nikada ga nisam vidio! Gdje stati? Cesta curi! Kvragu! Niže dolje, skretanje je za Lukovdol, tu ću se okrenuti.

Skrećem prema Lukovdolu, ali umjesto zaokreta nastavljam prema mjestu. E pa kada sam već skrenuo, idem do rodnog mjesta jednog od najvećih hrvatskih pjesnika: Ivana Gorana Kovačića.

Grobnica partizana poginulih u ovom kraju

Amfiteatar gdje se održavaju manifestacije Goranovog proljeća

Groblje i Lukovdol

Sjedim u amfiteatru, razmišljam i pišem bilješke. Vrijeme je da se vratim do miljokaza.

Opet izlazim na Lujzijanu i opet promašim miljokaz! Nekih pedesetak metara dalje zaustavljam Dragicu, parkiram je uz sam rub ceste i onako, u svoj opremi, trčim do miljokaza!

Miljokaz

Miljokazi su nekada bili glavna orijentacija na cestama. Na ovome piše kako sam trinaest milja daleko od Rijeke i šest od Karlovca. To su, naravno, austrijske poštanske milje, a svaka iznosi 7586 metara! Još jedan miljokaz u mojoj foto zbirci!

Opet trčim do Dragice, sada već dobrano znojan. Okrećem se na cesti, baš nešto i nema prometa, čak ni motorista.

Severin na Kupi i zaslužen burger u mom omiljenom fast food restoranu na Lujzijani.

Burger kojem ne mogu odoljeti!

Kada sam ušao bila je gužva, kako u restoranu, tako i na parkiralištu, u jednom trenutku nigdje nikoga!

Najljepši dio svakog mog putovanja je ipak onaj trenutak kada pun dojmova i ushita, zadovoljno umoran, spremam Dragicu u garažu!

Mapa rute. Google Maps navigaciju možete naći na www.myroutes.net

Najnoviji

Begovo Razdolje – život na visokoj nozi
2020-06-27
Na razmeđu svjetova
2020-06-13
Vile rastočke
2020-06-11
Još jedna dobra moto ruta!
2020-06-06
Chopperima po dvorcima
2020-05-30

Najčitaniji

Može i bez kavijara
2019-06-29
U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Riana travelmakerica
2018-01-17
Zweitaktmotor iliti dvotaktni motor
2018-04-05
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA   ZANIMLJIVOSTI  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.