2024-08-14 Do sada pročitan 382 puta

- Bog nas je sve stvorio različitima i to je najveće bogatstvo svijeta – govori nam sitna monahinja, toliko sitna da sitniju ženu u životu ne vidjeh dok sjedimo za velikim drvenim stolom u dvorištu manastira Krupa. Desetljeća su joj naborala lice, ali glas joj je djevojački baršunast, i nastavlja – Ljubav je najveća snaga svijeta. S njom sve počinje i završava. Ostajemo s njom još neko vrijeme u jednom vrlo ugodnom razgovoru i čudim se odakle toliko životne mudrosti, toliko duševne snage u ovoj zabiti gdje ni mobilnog signala nema, u ovoj sitnoj ženici? Zašto se ne nađe netko tko će napisati njenu biografiju?

 

Manastir Krupa, mjesto je koje redovito pohodimo zadnjih ljeta. Nema to veze s religijom i vjerovanjem u nadnaravna bića – ta ja sam zadrti ateista. To mjesto, naprosto, ima neku posebnu vibru, nešto što vas ispuni mirom, srećom. Ne tražite me da vam znanstveno elaboriram, za sada je to na nivou metafizike i za mene će tako i ostati. I za proročicu Pitiju iz Apolonovog hrama u Delfima se tek dva milenija kasnije ispostavilo da je bila omamljivana nekim prirodnim halucinogenim plinom, možda etilenom. Za dvije tisuće godina će netko, čitajući ovaj tekst reći, Nebojša i Đurđica su bili opijani prirodnim sredstvom, tim i tim plinom, vodom iz Krupe… i čarobnu metafiziku svesti na golu fiziku, jednadžbe i kemijske formule. Živi bili pa vidjeli.

 

Zvizdan prži odozgo, zemlja odozdo, a između njih hladna Krupa hipnotički zove! Ta ja se moram u njoj okupati. Prvo testiranje provodim gacajući po jednom malom rukavcu, onako, do koljena. Uronjeni mišići se stežu od hladnoće. Nije to grčenje nego stezanje oko kostiju potkoljenica!

 

Odlazimo do prikladnog mjesta za ulazak u rijeku. Ona tu više liči na jezerce nego rijeku. Ulazim do koljena, pa do pasa, a hladnoća se ovija oko mene, prodire kroz kožu, ulazi u tkivo. Nema odustajanja! Uvaljujem se u hladnu, ne hladnu, ledenu vodu! Mišići prsnog koša se stežu, izbacuju mi zrak iz pluća, silim se da udahnem, nakon par pokušaja tijelo popušta, dišem normalno. Hladnoća postaje opijajuća. No, fiziologija je jača. Nakon minute, možda minute i pol, mišići nogu polako otkazuju poslušnost. Umivam se hladnom vodom. Provlačim mokre prste preko kose, hladnoća prodire kroz lubanju do prvih slojeva sive moždane kore. Ipak izlazim, osvježen, preporođen.

- Kupate li se u Krupi? – pitam čovjeka što nam dolazi u susret dok se udaljavamo od „kupališta“. Liči mi na lokalca.

- Da, kupam!

- I koliko izdržite?

- Minutu do dvije! Ima u njoj tek možda petnaestak stupnjeva! – odgovor koji na mom licu izaziva osmjeh ponosa! Još jedna hladna rijeka u mom portfelju!

 

Ležim u hladovini podno visokih jablana dok misli mi vrludaju. Je li i ovo mjesto pod utjecajem nekih narkotičkih plinova, donosi li Krupa neke opojne supstance iz stjenovitih dubina? Koliko li je takvih mjesta na mom životnom putu kojima se opetovano vraćam utvarajući si da se radi o opčinjenosti njegovim izgledom? A u stvarnosti se svodi na kemijske formule i reakcije u mom korteksu? Na kraju, da li je to uopće bitno? Da li je bitan razlog zašto se vraćamo ili je bitno kakvi odlazimo?

 

A sada, dragi moj čitaoče, prepuštam te uživanju u fotografijama s ovog malog izleta u nadi da ćeš jednom napraviti svoje vlastite!

 

Na Masleničkom mostu.

 

Odvojak prema Golubiću, Kudinu mostu i manastiru Krupi.

 

Jedva uočljiva cesta koja će nas odvesti do manastira.

 

Krajolik koji svojom grubom i jednostavnom ljepotom oduzima dah! Vozeći ovuda uvijek očekujem da ću naići na momka koji prebire po bendžu.

 

Kanjon Krnjeze, pritoke Zrmanje i jedne od najkraćih rijeka u Hrvatskoj. Ako ne presuši.

 

Đurđica i Dragica.

 

Oštro će oko u daljini uočiti krovove manastira Krupa.

 

Ispred manastira.

 

U njegovu dvorištu.

 

U manastirskoj crkvi.

 

Livadica kraj manastira. Možete popiti hladno piće, a i s lokalcima dogovoriti da vam okrenu janjca.

 

Forsiranje Krupe!

 

Švrljanje okolinom.

 

Vegetacija oko Krupe.

 

Đurđica toća noge u plićaku Krupe.

 

Ulazak u ledenu Krupu.

 

Ta-daaaaa!!!!

 

Gledam u nebesa, osmjeh govori tisuću riječi.

 

Jablani, a ja ispod njih!

 

Mapa rute.