Fotografije: Radoja Ivičić, Kristijan Ahec, ja i možda još netko
Na bjelovarskoj Moto alci.
Da biste trčali alku ne morate imati konja. Dovoljan će biti i motor. Dobro, sinjski alajčauš vas sigurno neće pustiti da 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, jurite na motoru po trkalištu s uzdignutim kopljem i nabadate alku. Zato odete u Bjelovar gdje krajem rujna ili početkom listopada možete na trenutak biti ponosni moto-alkar. Umjesto šubare morate imati kacigu, a pod vama će, umjesto elegantnog vranca biti cijela ergela konja na dva kotača. Ostalo je manje-više jednako. Jedino što u Bjelovaru možete „trčati“ sami ili imati asistenta koji drži koplje i pokušava pogoditi „u sridu“.
Bjelovarska Moto alka tradicija je dulja od 40 godina, a danas ju njeguje i održava Moto klub Bjelovar. I tako, ove godine s petnaestak članova neformalne FB grupe Chopperi.hr odlazim u Bjelovar na tu manifestaciju.
- Tko će se sa mnom natjecati na Alci? – raspituje se Ivana Pogačić.
- Bum ja. – kažem nakon nekog vremena jer nitko baš nije bio spreman.
- Hoćeš li voziti ili držati koplje? – pita me.
- Radije bih vozio.
Što reći, nikada ne znaš kaj ti Svemir sprema u životu. Danas ću biti alkar.
Nakon prijave odlazimo „isprobati“ koplja.
- Najmanja brzina za „dvosjede“ je četrdeset kilometara na sat, - govori nam jedan od asistenata organizatora – ali nemojte ići puno brže! Tamo je displej na kojem se očitava vaša brzina pa se ravnajte po njemu.
- Izvrsno! – zahvaljujem na uputama.
Potom objašnjava Ivani kako držati koplje, a meni kojim pravcem da vozim prema alci.
Prva, testna vožnja. Trema. Srećom Ivana je iskusna bajkerica i naprosto ju ne osjećam na motoru. Dajem gas, čujem Ivanu – Prebrz si! Uspori! Otpuštam gas, ali vidim da sam već na pedeset kilometara na sat i osim što smo se lagano zaljuljali, nema efekta u smanjenju brzine. Dok se okrećemo govori mi da smo fulali tek za koji centimetar. Molimo organizatora za još jedan testni pokušaj, ipak nam je ovo prvi puta.
Drugo testno „trčanje“, držim brzinu na četrdeset… ali ni ovoga puta ništa.
I onda tri vožnje „za istač“. Jednom smo uspjeli udariti u alku i to je bilo sve. Ali barem smo se dobro zabavili!
Ivana i ja na Dragici.
Zatrčavanje…
… Ivana nišani …
… nišanim i ja…
…i „uništa“!
Bez punata ali smo se barem dobro zabavili!
Chopperi.hr na bjelovarskoj Moto alci.
Spot the lunny!
I na kraju grah u orkestraciji MK Bjelovar.