VRIJEME NA DVA KOTACA

by Nebojsa Subanovic

Kapilarama Bukovice do izvora Krupe

2019-08-05 Do sada pročitan 512 puta

Kvantna mehanika, iliti opis svijeta elementarnih čestica, nama, običnim smrtnicima, može izgledati vrlo čudnovato! Nenene, čudnovato nije dovoljno moćno. Nevjerojatno! Nevjerojatno i nemoguće! To bi bila dobra kombinacija. Samo jedan detaljčić kao primjer. Elementarna čestica, dok je „ne gledamo“, između točke A i točke B putuje svim mogućim putanjama koje se mogu zamisliti. Cijeli je Svemir njen! No, onoga trenutka kada pokušamo "vidjeti“  kako to izvodi, ona bezobrazno ide samo jednom putanjom!

Nekako mi se čini da kad zajašim Dragicu, počinjem ličiti na elementarnu česticu! Tada kao da između točke A i točke B putujem svim mogućim cestama! Ipak, na kraju, kada u točki B gledam fotografije, vidim da sam išao samo jednom putanjom.

Postoji mnoštvo putanja kojima iz Knina možete doći u Zadar. U današnju rutu odlučujem unijeti malo začina.

Tog ponedjeljka u rano poslijepodne izlazim iz Knina i u nekoliko serpentina izbijam na plato Ravnih kotara. Prometa baš i nema, cesta je dobra i ugodna za vožnju. Laganica do Radučića, gdje mi navigatorica Emilija daje znak da skrenem desno.

Radučić

Nakon neka dva kilometra nailazim na oznaku crkve Sv. Đurađ, i stvarno, nekoliko desetaka metara dalje, s lijeve strane, crkvica ograđena zidom, a oko nje grobovi, većina vrlo starih.

Oznaka crkvice Svetog Đurađa

Parkiram i odlazim do kapije od željeznih šipki, pomičem rezu i ulazim u cimitur ili cintor, uglavnom ograđeno područje oko crkve koje je ujedno služilo i kao groblje.

Muvam se po cintoru

Sveti Đurađ, u Hrvatskoj poznatiji kao sveti Juraj (od grč. Γεώργιος, Geó̱rgios; lat. Georgius; Kapadocija, 280. – Lydda (Lod), Palestina, ili Nikomedija, 23. travnja 303.), bio je kršćanski svetac i jedan od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve.

Malo švrljam po cintoru, gledam godine, najstariji grobovi datiraju s kraja osamnaestog stoljeća, a ima i nešto „svježih“.

Vrijeme curi, znoj se cijedi i moram dalje. U jednom trenutku mi Emilija kaže kako moram skrenuti lijevo na cestu koja je donedavno bila makadam, a sada je asfaltirana samo po sredini, u širini jedne kolničke trake. Nema prometa, a baš ni zavoja, pa je vožnja sigurna, no ne treba pretjerivati s gasom.

Vožnja kapilarama Bukovice

Ono što veseli je pogled na Velebit i plavo nebo iznad njega. Kad odjednom, asfalt nestaje!

Makadam s vrlo nezgodnim rupama

Vozim po makadamu koji je nekada bio dobar makadam, ali sada je pun rupa. K vragu! Vozim polako, no na Dragici je vrlo nezgodno vijugati između njih! Ne znam točno gdje sam, Emilija mi ne zna reći koliko još imam do cilja, naprosto nisam smatrao kako tu rutu trebam cjepkati na etape. Ne znam koliko dugo vozim po tom makadamu kad, opet odjednom, eto ti asfalta! Novog, ravnog, sjajnog, crnog! Tako dragog!

Asfalt se vratio! U pozadini moćni Velebit.

Vožnja opet postaje ugodna! Sa svih strana iz makije stalno izviru neke ceste i cestice, uglavnom makadami, ne znaš odakle dolaze, kuda vode, kome služe. Kao kapilare kroz zeleni ocean niskog mediteranskog raslinja.

Ervenik, zaboravljeno mjesto u Bukovici, nekada bogato i prosperitetno, danas s tek nekoliko žitelja. Ne zadržavam se, prolazim kraj mostića na ulazu, bacam pogled na Zrmanju, ima vode! Čudno za ovo doba godine. Bilo bi zgodno okupati se. Neki drugi puta.

Nedugo nakon Ervenika opet makadam! Asfalt prestaje na granici Šibensko-kninske i Zadarske županije!

Od ulaska u Zadarsku županiju do Kaštela Žegarskog dva do tri su kilometra prilično izlokanog makadama

Ali ovoga puta traje i traje. Ne mogu pratiti kilometre, no čini mi se kako se već dugo vozim izbjegavajući rupe i vododerine.

Kuće, asfalt, civilizacija! Kaštel Žegarski. Na granici asfalta i makadama stoje dva kombija stranih registracija preuređenih u kampere, ono, putujući kreveti. Dva mlada para, pitaju me koliko ima tog makadama, mogu li tuda do Knina. Kratka ugodna ćakula, na Google Mapsu im kreiram rutu do Knina i svatko nastavlja svojim putem.

U Kaštelu Žegarskom skrećem desno prema zaseoku Mandići. Prolazim odvojak za manastir Krupu.

U Mandićima se cesta približava Krupi, a ona ima proširenje kao jezerce. Na drugom kraju je prelazi kameni most uz koji su ostatci dvaju mlinova.

Na mostiću preko Krupe

Stotinjak metara poslije mosta, Emilija mi kaže kako sam stigao na odredište. Parkiram Dragicu i po grubom makadamu nastavljam pješice kloparajući po kamenju u teškim motorističko-kaubojskim čizmama.

A sada lagana šetnjica

Nakon nekoliko stotina metara, s desne strane čujem žubor vode. Kako hodam, žubor postaje sve glasniji dok u jednom trenutku ne uočim kako postoji nešto kao staza (?) koja se strmo spušta prema tom žuboru. To mora da je to!

Počinjem sa spuštanjem, no u mojim čizmama po tom kamenjaru nije baš ugodno. Kako se spuštam, uočavam kako je to potok koji izvire iz stijenja i kamenja. Uvjetno potok, to je početak rijeke Krupe, njen izvor!

Izvor Krupe

Sada mi je krivo što nisam ponio svoju limenu šalicu, ostala je u bisagi na Dragici. Nema veze, imam šake. Kleknem do samog izvora, gurnem ispruženu šaku u vodu, a prsti utrnu od hladnoće! U-haj! Halapljivo pijem iz dlana, trnci u zubnim plombama, ali voda je kao melem! Pijem i pijem i žao mi stati. Ljudi moji, ma ki to more platit? Pijem vodu koja je djelić sekunde prije toga izašla iz zemlje!!

Nekoliko fotografija i nespretno penjanje do makadamske ceste.

Dragica me strpljivo čeka, nju sam napojio u Kninu.

U Kaštelu Žegarskom skrećem prema Obrovcu, ali ga prolazim i nastavljam prema Karinu.

Smilčići, mjesto na polovici ceste ravne kao laserska zraka! Hjooj kaj volim tu dionicu! Ono, kao u američkim filmovima. Polako, taka-taka prede Dragičin agregat, a ja u mislima na Route 66!

Zemunik Donji. Zaustavljam se na izvoru na samom ulazu u mjesto. Ovoga puta uzimam svoju limenu šalicu i opet pijem.

U životu se nisam napio izvorske vode koliko ovoga ljeta!

Mapa puta od Knina do izvora Krupe.

Ovu rutu s Google Maps kodom možete naći u mom katalogu ruta www.myroutes.net .

Najnoviji

Muškat
2019-09-22
S oblacima i burgerima
2019-09-17
Renesansna bajka u Koprivnici
2019-08-24
Svuda pojdi, doma preko Velebita dojdi
2019-08-10
Buffalo Bill City
2019-08-09

Najčitaniji

U potrazi za Velebitskim Indijancima
2017-08-16
Tu ti je, prijatelju, fizika jako jednostavna
2018-09-25
Riana travelmakerica
2018-01-17
Od Zadra do Zagreba preko Karlobaga
2018-08-17
A zimi, a ljeti
2018-02-17
Pišite mi!   HOME   GASTRONOMIJA   PUTOPISI   RONJENJE   SAVJETI   SLASTICE   TEHNIKA  
Prijenos i objava dijela i cijelog teksta s ovog bloga je moguć samo uz dozvolu autora. Postavljanje linkova na bilo koju adresu iz ovog bloga je moguća bez dozvole autora.